Koronavirus svijetom hara i šara. Radi što hoće, što se ne tako davno činilo nemoguće. Pa tako cijenu nafte i burzovne indekse obara, tjera ljude doma i u karantene zatvara. Hara, šara i ne odmara se, nevidljivi gadovi žure da urade svoje dok se ne dignu temperature. Nevidljivi neprijatelj ostavlja vidljive tragove. Ne samo prazne ulice i trgove, zatvorene škole, vrtiće i kafiće već i puno još toga.
No, neki su došli na svoje, kao što su razni katastrofičari, distopičari, zagovornici teorije zavjere, širitelji lažnih vijesti iz koristi ili obijesti, mutikaše, hakeri i slični. A pridružiše im se i neke političke strukture u BiH, koje pandemiju koriste za političku dominaciju i pokušavaju u političku izolaciju zatvoriti suverenu, državotvornu i konstitutivnu naciju. Pa onda njihovi trbuhozborci kažu kako koronavirus ne gleda tko je Hrvat, tko Bošnjak, tko Srbin. To je istina, ali baš oni koji tvrde da su svi u BiH isti upravo to gledaju. A primjera je napretek. Ovih dana čitamo i slušamo koješta. Pa tako čitamo da alijansa svih svjetskih sila vodi treći svjetski rat protiv nevidljivog virusa. Svi od Amera, Britanaca i Kineza do Rusa ratuju protiv maloga gada koronavirusa. A koliko će ovaj svjetski rat trajati, teško je zaključiti. Onaj posljednji završio je u svibnju, dobro bi bilo da se, što se kraja rata tiče, povijest ponovi. No, ne tragično, ni groteskno, već pobjedonosno.
Covid-19 zadao je veliki udarac i neoliberalizmu i korporativnom kapitalizmu. Ništa više neće biti kao prije. Oscar Wilde rekao je: “Danas čovjek zna cijenu svemu, a vrijednost ničemu!” Nakon što ova pandemija prođe, više neće biti tako. Itekako će ljudi znati vrijednosti mnogo toga što je vladavinom neoliberalizma i korporativnog kapitalizma izgubilo na cijeni. Pandemiju koronavirusa prati i pandemija humora. Pokazalo se kako je dan bez smijeha izgubljen dan. Pogotovo u samoizolaciji. Teoretičari humora i psiholozi slažu se oko toga da humor tjera strah. I ne samo strah već i tjeskobu i koješta drugoga. Opet se pokazalo da smijeh nije grijeh, već – lijek! Valja se našaliti, a pogotovo valjati od smijeha. Pa tako jedan klinac koji uči na daljinu posredstvom televizora reče:
- Tko je mogao vjerovati da će doći vrijeme da učiteljicu mogu isključiti daljinskim.
Mnogima nedostaju druženja u kafićima. Mujo, koji je volio gluvariti po birtijama, reče:
- Više nikada neću pjevati onu “I tebe sam sit, kafano!”
Najvažnije je što kvalitetnijim mjerama vlasti sačuvati gospodarstvo i radna mjesta. Mnogi će ostati bez posla i zarada, a čujemo i ohrabrujuće vijesti kao što je ona da je vlasnik Grand hotela u Neumu u doba korone zaposlio 35 djelatnika. Pa smo čuli poruku jednog građanina u samoizolaciji poštaru koji donosi račune:
- Ostani doma!
Mnogi su se ovih dana sjetili preporuka nekadašnjih starih baka:
- Sinko, sa svakim lipo, ali od svakoga se odmakni!
Zbog koronavirusa velike štete trpi gospodarstvo, iznimka koja potvrđuje pravilo mogla bi biti poljoprivreda. Na najgroteskniji način potvrdila se ona stara: “Nije seljak onaj koji živi na selu, već onaj koji živi na selu, a ne drži kravu!” Više od pola obradivog zemljišta u BiH se ne obrađuje. Više se obrađuju zemljoradnici! Tome više neće biti tako. U doba korone razvio se takozvani poljoprivredni patriotizam, obrađivat će se zemlja itekako.
Borba protiv nevidljivog neprijatelja koji ostavlja vidljive tragove nastavlja se. Koronavirus za pošten svijet doista je neprijatelj u punom smislu te riječi, ali nekima koji u kategoriju poštenog svijeta ne spadaju zapravo je prijatelj. Što nas podsjeti na nezgodnu zgodu i razgovor (ne)ugodni između Muje i zapovjednika u vrijeme jednog od ratova. Zapovjednik reče Muji da će biti izviđač i da dobro pazi približava li se ikakva vojna postrojba njihovu položaju. Nakon izvjesnog vremena izviđanja Mujo dotrči do zapovjednika i viknu:
- Idu, idu neki!
- Tko ide, jesu li prijatelji ili neprijatelji? – upita zapovjednik.
- Idu skupa, valjda su prijatelji – objasni mu Mujo.•
