Ispada da je zločinac onaj koji je tražio partnericu za seks, kaže Ivica Puljak lakonski objašnjavajući burnu reakciju medija i hrvatske javnosti na seks-skandal u koji su njegovi najbliži suradnici ugazili kao na pseći drek na uzavreloj blještavo bijeloj splitskoj rivi. Naravno, to je spin, poanta je u nečemu posve drugom, a ne u licemjernom konzervativnom seksualnom ćudoređu.
Seks je to skandal u kojem nema seksa, odnosno ima ga taman koliko u onoj čuvenoj filmskoj epizodi s Batom Živojinovićem u neutaženim raljama Štefice Cvek. No naš Bata još ne može spokojno zahrkati iščekujući da mu u san uđu dvije zanosne mlade Beograđanke. Sretne noćne polucije Baričića i Ivoševića u tren se pretvaraju u noćnu moru. Jer, atraktivne Aleksandra i Milica možda su u stvarnosti debeli Aca i dlakavi Mile ili pak, još vjerojatnije, isti takvi nedepilirani Ante i Mate, koji su Luku i Bojana, pa onda i malog, skužajte, velikog Ivicu htjeli uloviti na vlajsku baketinu. Puljak, naravno, sad okreće pilu pokušavajući reći da nije problem u njegovim doglavnicima koji su nasjeli na možebitnu prijevaru, već da je problem u onima koji su taj lukavi plan osmislili.
Kvarni Baldrick u njihovim očima jest lokalni splitski poduzetnik, a dežurna Crna Guja, naravno, tko drugi nego Željko Kerum. To će vjerojatno morati dokazati i na sudu, a u tome će im trebati mnogo sreće. No u međuvremenu će morati preživjeti sud javnosti. Naravno, što god Puljak & Co. pokušavali sami dokazati, ovo nije pitanje kaznenog djela niti to itko tvrdi. Seksualni odnos s maloljetnicom starijom od 15 godina, sve i da se dogodio, prema zakonu nije kazneno djelo, pod uvjetom da postoji obostrani pristanak, ali zavođenje maloljetnice jest veliki prijestup u očima biračkog tijela i društva. I to nije tako samo u zatucanoj katolibanskoj Hrvatskoj, već bi tako bilo u gotovo svakoj drugoj zemlji zapadne civilizacije.
Još pamtimo slučaj kad je američki političar Anthony Weiner osuđen na 21 mjesec zatvorske kazne zbog slanja svojih fotografija raznim ženama, uključujući jednu 15-godišnjakinju. Istraga protiv njega (na laptopu su mu pronađeni i povjerljivi državni dokumenti) na koncu je dovela do otvaranja istrage FBI-a protiv Hilary Clinton, svega 11 dana prije predsjedničkih izbora, te je, prema njezinim vlastitim riječima, jedan od glavnih razloga zašto je izgubila u utrci s Donaldom Trumpom.
No za nas koji srećom ne glasamo u Splitu ovo nije priča o izborima, već o (ne)funkcioniranju vlasti, (nje)odgovornosti te posve promašenoj kontroli štete koja je Puljku već eksplodirala u rukama poput paklene naprave. Mnogo veći skandal od onog što su napravili Baričić i Ivošević jest način na koji ih Puljak brani. Posve je nebitno postoje li Aleksandra i Milica i je li jedna od njih maloljetna, u svjetlu toga i posve svejedno tko stoji iza tog možebitno "volšebnog" plana. Naravno, želimo i to znati, ali to ne ekskulpira glavne aktere ove priče, jer ono što je bitno jest to da su Baričić i Ivošević vjerovali da Aleksandra i Milica postoje te da su ih vabili u Split i slali im fotografije čak i nakon što su saznali da je jedna od njih maloljetna.
Pravi li se Ivica Puljak glup ili je stvarno glup? Ili sve nas pravi glupim? Najveći skandal u svemu je njegova izjava u kojoj kaže da su autori ove prijevare zapravo znali tko je najslabija karika među njima te da su baš zato ciljali na Luku Baričića kao tjelesnog invalida, čovjeka s posebnim potrebama, koji, eto, ima i posebne seksualne potrebe. Čak je uveo i pojam seksualne invalidnosti! Time je zapravo uvrijedio i Baričića ostavivši dojam da ta seksualna invalidnost podrazumijeva i nekakvu moralnu invalidnost te da jedno opravdava drugo. Naravno, time je izravno uvrijedio sve osobe s invaliditetom kojima takva naljepnica sigurno ne treba u životu. A još manje da ona prijestupnicima služi kao nekakvo opravdanje.
Nisu samo kaznena djela ono što se ne bi smjelo tolerirati. Političar nema pravo kupovati seks ni s pozicije moći iskorištavati ni maloljetnice ni odrasle žene – pa čak i ako one vjeruju da iskorištavaju njega. Te mreže često su i krinka za prostituciju, a ovo ovdje sasvim je očito bilo zamišljeno kao materijalna razmjena dobara.
Ivošević kaže da je cilj bio da ga nagovore da pošalje sliku svojeg spolovila pa da mu tako unište karijeru. No, prema izvješćima Večernjaka, čini se da je tu lagao, nekakve slike ipak je slao, i to nakon što mu je napomenuto da je cura s kojom se dopisuje maloljetna. Što bi bilo da je nasjeo do kraja i da je objavljena fotografija njegova spolovila? Bi li to doista pokopalo njegovu karijeru u očima Splićana? Ne znam, možda ovisi o veličini? Karijere, nadam se, ne spolovila.
