Pred francuskim parlamentom pojavilo se izvješće o proizvodnji borbenih aviona Rafale s crnim slutnjama, jer su glavni ljudi proizvođača Dassault objavili kako im stižu otkazi narudžbi te spas i nade polažu u natječaje u Finskoj i Švicarskoj iduće godine. To nije bila neka novost, jer Finci i Švicarci već se dulje od deset godina ne mogu odlučiti za tip novog zrakoplova, no za nas je velika novost jer je u tom izvješću spomenuta i Hrvatska, za koju se kaže da je za Francuze “perspektivna” jer bi njoj prodali eskadrilu rabljenih Rafalea! I tako se potvrdilo ono što se već mjesecima može čuti po vojnim kuloarima, da su SAD i Francuska zatražili “korona-stanku” da bi bolje pripremili svoje ponude. Otkud sada Francuska u cijeloj ovoj priči, kad nije pokazivala interes za hrvatski tender, a naši piloti samo sanjali o Mirageima, a kamoli da bi im netko ponudio naprednije Rafale?
Mnogo se toga očito promijenilo od onog trenutka kada je SAD blokirao već dovršen “deal” između Hrvatske i Izraela. Bilo je to baš neugodno “razotkrivanje” kada je prije godinu i pol premijer Andrej Plenković morao javno priznati da nam je propala dugo očekivana kupnja rabljene borbene eskadrile F-16 Baraka. Mjesecima su trajali neizvjesnost i natezanja između Izraelaca i Amerikanaca, da bi na kraju sav trud propao jer je SAD i Hrvatskoj i Izraelu postavio neostvarive uvjete. Izraelci su, istina, doista pokušali ublažiti hrvatsku bol i sramotu pa su poslali u Zagreb najodgovornije ljude koji su javno kazali da Hrvatska nije ništa kriva. Vlada je očekivala da će i SAD pružiti sličan politički alibi i podržati tezu o tome da nije riječ o hrvatskoj grešci, no nakon razgovora u Banskim dvorima američki veleposlanik Kohorst pred novinarima je izjavio upravo suprotno. Navodno je to Plenkovića, koji jest lako uvredljiv, poprilično razljutilo, no sve je ostalo unutar diplomatskih okvira.
Poslije će SAD izjaviti da oni ostaju strateški partner RH te da će, ako im se ostavi malo vremena, za RH pripremiti zadovoljavajuću ponudu i pomoći nam u nabavi borbene eskadrile. Pola godine nije se događalo ništa, a onda je objavljena poduža lista “povjerenika”, članova državnog povjerenstva, koji će organizirati drugi pokušaj nabave eskadrile. Sporo i nevoljko upućeni su upiti u savezničke države, da bi opet počele pristizati ponude za nove i rabljene zrakoplove. I onda se ispriječila korona. Mediji su zaključili da je rad povjerenstva prekinut, a ionako su već svi bili izgubili nadu da će to nezgrapno povjerenstvo učiniti bilo što. Na te natpise iz MORH-a reagirali su neslužbeno tvrdeći da povjerenstvo nije prekinulo rad, nego je zbog koronavirusa samo pomaknut rok za predaju ponuda, i to za tri mjeseca. Dakle, da Hrvatska nije odustala, nego će kvalitetne ponude stići u rujnu ove godine. Tada je već u uhu zazvonila i informacija da je tu odgodu tražio SAD, ali i Francuska.
Poslije će se saznati da su kroz MORH prošle delegacije Francuza, a zadnja informacija o aktivnostima Francuza bila je isto znakovita jer se saznalo da je prije nekoliko dana u Banskim dvorima navodno osvanuo i francuski vojni izaslanik, koji se sastao sa Zvonimirom Frkom-Petešićem, predstojnikom ureda premijera, ali i osobom koja je supredsjedatelj Vladina povjerenstva za nabavu aviona. Još zanimljivije je što je Frka-Petešić rođen u Francuskoj, a građenje diplomatske karijere spaja ga s Andrejem Plenkovićem, koji je dobar dio svoje karijere proveo na zadacima u Francuskoj. Nadalje, u posljednje vrijeme hrvatski premijer sve češće kao svog prijatelja rado ističe francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i s njim održava redovite kontakte te je uspostavio jako savezništvo, što se zadnji put lijepo vidjelo u Bruxellesu tijekom petodnevne rasprave o proračunu EU za idućih sedam godina i financijskom paketu za oporavak od posljedica korone.
Činjenica jest da se u Hrvatsku Plenković vratio s neočekivano visokim financijskim iznosom, čak i nakon svih kresanja koja su poduzeli EU-škrci. Korona je proteklih mjeseci puno toga promijenila i EU se sve više okreće sebi i trošenju unutar svojih granica. Drugim riječima, ako je Hrvatska osvojila paket od 22 milijarde eura, od nje će se očekivati i da sve velike nabave odradi unutar EU. Pa kao što je jasno da neki novi most poput Pelješkog u RH više neće raditi neeuropljani, slijedom iste logike Hrvatska bi problem svoje borbene eskadrile lakše i elegantnije riješila unutar EU.
I ne bi se prvi put dogodilo da se nabava aviona dogovara s Amerikancima, a realizira s Francuzima. Premda je bilo već dogovoreno da će Croatia Airlines svoje avione kupiti od američkog Boeinga, prvi koji je 1997. sletio u Hrvatsku bio je na kraju francuski, odnosno europski Airbus.
