"Ili su naše budale ili hrvatski ekstremisti", tako je Alija Izetbegović reagirao nakon ubojstva doministra unutarnjih poslova u Vladi Federacije BiH 1999. godine. Nažalost, mnogo je onih u Sarajevu i u BiH koji i dalje ne znaju, ili glume da ne znaju, koja je teška bolest pritisnula "Bosnu". Ne od danas, nego nekoliko desetljeća.
Među nama su, mora se to reći, ljudi koji imaju svoj zaseban svijet u kojem za druge i drugačije nema mjesta. Za njih ljudski život nije najveća vrijednost. Ni život drugoga, a ni vlastiti. I to je najveći problem, od kojega moćnici okreću glavu, ignoriraju ga, negiraju, nazivaju ga pogrešnim imenom. Pa što?! To se radi i u zemljama demokratske Europe. Jest, ali to nas ne opravdava, odgovorne ne čini manje odgovornim za sve veću nesigurnost i ugroženost, ne samo općega poretka, već svakoga čovjeka.
I nakon ljudske tragedije sa svim elementima terorističkoga napada u srijedu navečer u Rajlovcu, vode se, i neće prestati, besplodne rasprave o tome je li to bio teroristički čin ili ne. A bez izricanja prave dijagnoze, znači da neće biti propisana ni adekvatna terapija.
Zašto? Zato što je nemali broj onih koji na neki način podržavaju ideologiju koja od običnih ljudi, u pravilu mladih ljudi, stvara osobe kojima ništa nije sveto, pa ni vlastiti život, osim onoga što im ta ideologija stavlja na um i u srce. A onda i u ruke oružje opasno za druge i njih same. I nakon brojnih slučajeva odlaska na ratišta u Siriji, te terorističkih akata u BiH, za njih se nalaze riječi razumijevanja, pa i najekstremnijega podržavanja. U medijima, na utakmicama, na drugim javnim mjestima. O tajnim samo možemo pretpostavljati.
Država BiH je i zakonom pokušala liječiti tu bolest isključivanosti, ekstremizma i otvorenoga terorizma.
No, postojeća zakonska rješenja nisu dovoljna. Na institucijama sustava je donošenje novih zakonskih normi, a i pravne države da djeluju u skladu sa zakonom. Ali, opet ne treba vjerovati kako ćemo ubrzo biti oslobođeni od zla koje je postalo svjetski problem.
Najveća je, ipak, odgovornost onih u čije ime, navodno, govore "borci za islam", ljudi koji pripadaju islamskom krugu.
Uostalom, oni i trpe najveće žrtve. I kao žrtve zaslužuju pomoć svih. Pomoć njima je, zapravo, pomoć svima nama. U Rajlovcu, Sarajevu, Zvorniku, Bugojnu, Mostaru, Parizu, Bruxellesu, Siriji, Iraku..., bez zajedničkoga otpora neće biti slobode ni sigurnosti. *
Draga Valentina ,ne razumijem koji zajednički napori kada Hrvati treba da shvate da nema zajedničke politike niti u BiH niti u federaciji,ne okrenuli se Hrvati sami sebi neče ih ni biti jer ovako ekstremistička politika prije svega bošnjačkih političara neče ništa dobro donijeti Hrvatima,zato gosodo Hrvati kako je pošlo vrijeme je za straže po selima jer ovi drugi šalju svoje nadogirane borceda nas tamane.