Ministar Zdravko Marić iz Bruxellesa sa sastanka Ecofina vratio se trijumfalno – baš ništa više ne može zaustaviti ulazak Hrvatske u eurozonu! Osim možda udar Putinovog Satana na Bruxelles ili Zagreb. Hrvatske građane, naravno, nitko ništa o ubrzanom uvođenju eura pitao nije. A i zašto bi? Hrvatska se još u pristupnim pregovorima obvezala na prihvaćanje zajedničke valute. Hrvati su o tome već odlučivali i na referendumu – u paketu s odlukom hoće li uopće ući u EU.
Kakva bi odluka bila da se o tome glasalo zasebno? Nikad nećemo saznati, ali nije posve nemoguće, da im se pružila takva prilika, da bi Hrvatići rekli DA! uniji, ali i NE! euru. Kvragu, da se 2010. nije mijenjao Ustav kako bi se olakšalo referendum, pitanje je bi li na njega izišla natpolovična većina svih građana i što bi bilo od članstva! Da prije toga iz Ustava nije izbrisan taj prag, RH ne bi uopće ušla u EU, ili bi se to dogodilo tek nakon višekratnih pokušaja da se skupi natpolovična većina.
Strah je bio toliki da je Jadranka Kosor za promjenu Ustava bila spremna na kojekakve ustupke, čak i na štetu izbornih izgleda vladajućeg HDZ-a. A Zoran Milanović kao čelnik oporbe iskoristio je priliku za drsku ucjenu, da u Ustav ubaci, ili da iz njega izbaci ono što mu (ne) paše. Pa su tako Hrvatima u BiH i dijaspori ograničena izborna prava i uvedena trajna neravnoteža u izborni sustav, u kojem pobjednici ovise o naklonosti (ne)izabranih predstavnika manjina. Cijena je, dakle, izuzetno visoka, za to su jednako krivi ucjenjivači kao i oni koji su na ucjenu pristali. Nastala neravnoteža može se riješiti samo vraćanjem još jednog doma u Sabor, u koji bi se prebacili zastupnici manjina i oporbe, s ograničenim pravom veta.
Zašto na sve ovo podsjećam? Naravno, nikakav euroskepticizam, glasao sam za ulazak u EU, a jednako bih glasao i danas. Čak vjerujem da ova kriza nije najgori već najbolji mogući trenutak za ulazak u eurozonu, kad se već desetljećima ionako odričemo monetarnih alata koje koriste pametnije nacije. Ne, problem je u najavljenim promjenama Ustava, kojim se ponovno želi vratiti prag s minimalnim brojem birača. Sasvim je jasno da je to plan ako ne za ubojstvo, a ono za eutanaziju izravne demokracije. Kako se vladajući ne bi morali svaki put dovijati kako ukrasti građanski referendum, već da on bude unaprijed ukraden. Kako bi jedinu šansu za uspješni referendum imali vladajući, nakon što u njegov ishod upru sve moći državnog aparata.
Mostovci su tu posve u pravu. I to kažem bez obzira na to što mislim da su njihove referendumske inicijative usred pandemije bile toksične, egoistične, častohlepne i potpuno promašene, te što sam upozoravao da su pitanja tako loše sročena da će gotovo sigurno biti odbačena, pogotovu ono drugo. No, usprkos tome što vjerujem da je Plenković bio na ispravn(ij)oj strani povijesti, a oni na apsolutno pogrešnoj, vjerujem isto tako da hrvatski građani imaju pravo o tome odlučivati te da je apsolutno apsurdno opravdanje Ustavnog suda zašto je odbačeno ono prvo referendumsko pitanje. Objašnjenje sugerira da su birači glupi te da ne mogu shvatiti što se tim pitanjem traži, iako bi tek trebala uslijediti prava kampanja i protukampanja koja bi svima dala priliku za pro et contra! No, čak i ako je pitanje potpuno suvišno, Hrvatima nakon što su ostvarili misiju nemoguće i u prekratkom vremenu prikupili nužni iracionalno velik broj potpisa, nitko, pa ni Ustavni sud ne bi smio moći oduzeti pravo čak i o takvim benignim pitanjima odlučivati na referendumu. To je bila čista krađa. A Ustavni sud nastavio je praksu uzurpiranja uloge zakonodavca.
Za osvajanje vlasti u državi može vam biti dovoljno i manje od jedne trećine ukupnog broja birača. Ostatak vam pripadne kao nagrada. Ali, eto, neki svejedno smatraju da bi mi Hrvati trebali imati prag kad izravno odlučujemo o nekom konkretnom pitanju umjesto onih koje smo izabrali na takav način s tako tankim legitimitetom!
Najveći apsurd je da se ovakva najava promjene Ustava, ponovno s pratećim drskim ucjenama i trgovinom ispod stola, najavljuje baš u trenu kad ulazimo u eurozonu u koju ne bismo ušli da na euro referendumu nije ukinut prag broja glasača. Pitajte Plenkovića bi li pristao da sad održi referendum o ulasku u eurozonu po onim starim pravilima! Naravno da ne bi, čak i da je prag "samo" 33 posto, zadrhtala bi mu ruka pri potpisu takve odluke. Ne samo zato što s pravom vjeruje da je obećanje Jamesa Camerona o održavanju referenduma o Brexitu bila katastrofalna pogreška, već zato što ne bi htio da se to glasanje pretvori o referendum o njegovoj vladavini.
