Izbori su završili, a sada treba ustrojiti održivu vlast na županijskoj, federalnoj i državnoj razini. Ići će teško, što je i razumljivo jer u daytonskoj državi triju etniciteta i dvaju entiteta ništa nije lako. Pa su više nego potrebne ustavne reforme, a pogotovo izmjene Izbornog zakona, koje će jamčiti legitimno predstavljanje triju konstitutivnih naroda kako je to odlučio Ustavni sud BiH, najviša sudska instanca u državi. Nadamo se da će bošnjačke političke strukture ipak podržati stav reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića da nije dobro da pripadnici jednog naroda biraju zastupnike drugom narodu. Kavazović je u Večernjaku naglasio kako treba tražiti politička rješenja koja će osigurati to da u BiH zažive europske vrijednosti te da političari trebaju naći načina kako provesti odluke ustavnih sudova BiH, ali i onih europskih. Te riječi zazvučale su jako ohrabrujuće za BiH, a za hrvatski konstitutivni narod pogotovo.
No, što s onima koji su, kao glumac Emir Hadžihafizbegović, u nekom drugom filmu? Poznati glumac koji po Hrvatskoj “mlati pare” smatra da treba politički mlatiti Hrvate u BiH. Bivši ministar kulture Sarajevske županije s pomanjkanjem političke kulture reče jasno i glasno kako podržava kandidaturu Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH iako dobro zna da njegov “komšija” Komšić može imati par ili nepar postotaka hrvatskih glasova za tu vrlo važnu političku dužnost. Glumac Hadžihafizbegović zna i to da svaka ptica na grani u BiH prepoznaje to znano podmetnuto “građansko” kukavičje jaje. Pritom glumac, ljubimac eura, pokušava glumiti europejca, zalažući se tobože za europsku BiH. A u europskoj Španjolskoj nezamislivo je da Španjolci biraju Kataloncima političke predstavnike ili u europskoj Belgiji Flamanci Valoncima, a o Švicarskoj da i ne govorimo. Jer tamo nema teorije, a kamoli prakse, za takvo nešto. Osim toga, političko poštenje u razvijenim demokracijama ne dopušta nepošteno političko postupanje. Hadžihafizbegović i ostali tobože proeuropski glumci na sarajevskoj pseudograđanskoj sceni djeluju na načelu novog vica o Chucku Norrisu: “Chuck Norris kandidirao se za sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine!”.
Samoproglašeni duhovni i politički sljednici Tita, Partije i ZAVNOBiH-a zaboravljaju na nacionalni ključ koji je u BiH vrijedio u vrijeme maršalove diktature, a zaboravljaju i na temeljnu odrednicu zasjedanja na koji se tako žestoko pozivaju, a koja glasi: “Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska (sada bošnjačka)!”. Ali se zato ponašaju kao sekretar jedne seoske partijske ćelije. Taj sekretar rekao je jednom partijskom drugu da mora ženiti neku Šemsu.
- Druže sekretare, ali ja volim Anđu – usprotivi se partijski drug.
- Ti voli Anđu koliko hoćeš jer demokracija je, ali ženit ćeš Šemsu zbog Partije – objasni mu sekretar.
Program “građanskih” političkih struktura u Federaciji zapravo je politički pogrom bh. Hrvata, što se vidi čak i s tamne strane Mjeseca. Stoga su ovi izbori pobudili javnost u širem okruženju, ali i dalje u Europi i svijetu. Zagrebački Globus prošloga tjedna pisao je ovako: “Ako bošnjačka većina ponovno nametne Hrvatima Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, slijedi potpuna blokada vlasti“. Globus čak navodi kako bi moglo doći do potpunog političkog sloma u BiH, a u naslovu stoji: “Bude li ugrožen mir, moguća je i intervencija vojnih snaga!”.
Pametniji u BiH više nemaju što popuštati, dotjeran je car do duvara, a osim toga car je i gol. U sarajevskoj pseudograđanskoj čaršiji uvjereni su da će se na kraju balade bh. Hrvati ponašati mazohistički po onoj: “Prijeđeš li preko svega, onda će sve prijeći preko tebe!”. No, ne znaju da su Hrvati tvrd kamen, a ujedno i zaglavni kamen ćemera Bosne i Hercegovine. A bez tog kamena i ćemera BiH je na putu jada i čemera. A trebala bi krenuti europskim putem jer joj je i u geografskom pogledu sudbina Europa, a sve drugo je tropa. “Građanske”, a zapravo unitarističke i hegemonističke, političke opcije u BiH na sve nedopustive načine pokušavaju od bosanskohercegovačkih Hrvata napraviti političke papučare. Bilo bi smiješno da nije toliko otužno. Šljive su rodile pa se ovih dana u bosanskim selima priča sezonski vic. Pitanje glasi:
- Kako ćeš prepoznati papučara u selu?
- To je onaj koji je potrošio više šljiva na pekmez nego na rakiju – glasi odgovor.
Krajnje je vrijeme da daytonski dušobrižnici BiH osujete one koji od tri bh. konstitutivna naroda nastoje napraviti “građanski” pekmez!
