Kada se obiteljske tragedije dogode, pogotovo ako su žrtve djeca, prstom se nerijetko upire u sustav, posebice socijalne radnike i policiju. I nažalost, zaista smo svjedočili stravičnim slučajevima, u bližoj ili daljoj prošlosti, kada je sustav zakazao. Pogibija troje mališana od ruke vlastita oca u Zagrebu šokirala je i uzbunila javnost, no prema zasad poznatim informacijama, sustav nije imao nikakve informacije koje bi upućivale na tako stravičan ishod, pa se u njega ovoga puta, čini se, ne može ni upirati. No uvijek ili gotovo uvijek netko iz okoline primijeti promjene na svojemu bližnjem koje bi ga mogle barem zabrinuti, ako ne i natjerati da posumnja kako je u stanju dići ruku na drugu osobu ili na sebe samoga. (Ne ulazimo sada u konkretan slučaj). Isto tako, često se bližnji ogluše na takve znakove upozorenja, možda iz straha da su pogriješili i da pretjeruju, umišljaju, a možda iz srama. Pa i osoba sama, primijeti li da je psihički došla do točke pucanja, rijetko će zatražiti pomoć, iz istog niza već nabrojanih razloga. Zbog svih onih čije živote još uvijek možemo spasiti zadatak je svih nas, kao društva, skidanje stigme s oboljenja ili poremećaja psihičke prirode. Ne smijemo zanemarivati alarme ni pozive upomoć, ne smije se reagiranje smatrati sramotom. Osvijestimo li to, postat ćemo zrelije i zdravije društvo.
Dolazimo tu i do sustava, čija je obveza educirati građane, počevši što ranije, da prepoznaju situacije u kojima treba reagirati te ih ohrabriti da reagiraju. Neće se onda događati, primjerice, da nakon ubojstva bračnog partnera susjedi pričaju kako su danima slušali svađe iza vrata susjednog stana, ne osjećajući pri tome ni trunke grizodušja što nisu reagirali. Pogrešno je misliti da nas se tuđe obiteljske svađe ne tiču, jer možda je u pitanju nečija sigurnost.
Naravno, opet ništa neće biti kako treba upozore li susjed, sestra, majka ili otac sustav, a taj isti sustav ne odreagira adekvatno i pravodobno. Nitko ne zna što nas čeka u životu, ali važno je znati da ćemo, zatreba li, dobiti pomoć, bez obzira na to u kojoj se poziciji nalazili.