Ne znam zašto se ljudi ne cijepe – opetovano bespomoćno ponavlja ministar zdravstva Vili Beroš. I ja mu vjerujem da ne zna! Beroš je liječnik, i kao takav je odrastao i bio obrazovan unutar medicinskog sustava koji je najsličniji vojsci. Više medicinske sestre zapovijedaju nižima, liječnici bolničarima i bolničarkama, starija služba mlađoj, primarijus je kao neki pukovnik, ravnatelj bolnice general, a ministar daje zapovijedi svima. Pacijenti su obično pješaštvo koje nema pravo glasa. Uzimanje terapije je nešto kao vojna obuka, spremanje na operaciju je kao priprava na juriš, a dolazak na kontrolu nalik je vojnoj vježbi. I sad baš taj redov odbija poslušnost!
Sva je ta grandiozna zgrada medicine, od aspirina do Nobelove nagrade, konstruirana za dobrobit čovječanstva, a sada hrđa poput napuštenih i nepotrebnih tenkova nakon rata. I to zato što se ljudi odbijaju cijepiti, i radije slušaju savjete s interneta da se treba mazati lavandinim uljem, gutati cink i piti ayurvedski čaj. Sve, samo ne cjepivo! – napisao je na Facebooku jedan fakultetski obrazovan čovjek, ne shvaćajući da je time potpisao bianco mjenicu za smrt; a i od bolnice ljudi zaziru, i nije se jedan naš sugrađanin ugušio doma od korone, radije nego da se javi doktorima. Ministar Beroš ne shvaća zašto je diplomirao, položio stručni ispit, specijalizirao neurokirurgiju, doktorirao na PMF-u, stekao uvjete za sveučilišnog profesora i postao primarijus – da bi mu sada student prve godine Filozofskog fakulteta, koji zna jednu jedinu formulu, H2O, poručio preko medija da se neće cijepiti dok cjepivo ne bude valjano razvijeno i testirano.
Beroš ne shvaća, a i ne može shvatiti, da je njegov resor zahvatila uberizacija. Prije Ubera vozili su nas taksisti koji su bili dio ceha, koje je država nadzirala i koji su poznavali grad kojim voze. Nisi smio taksirati na crno, kao što je i zakonom najstrože zabranjeno nadriliječništvo – pojava kada neškolovana osoba daje medicinske savjete. Ali s Uberom smo se navikli dogovarati s nepoznatim osobama preko interneta, i sjedati im u auto, što nekad ne bismo napravili ni u ludilu. Kao što ne bismo ni od susjeda, umirovljenog željezničara, tražili savjet za cijepljenje djece ili liječenje raka, a sad se baš s njim guramo po društvenim mrežama, i jedan drugog uvjeravamo da su farmaceuti i doktori protiv nas, i da nam je sva nada u kristalima, šetnji šumom i vitaminskim preparatima. Sjesti u auto taksistu koji nema pojma kamo vas vozi, i više gleda u GPS nego na cestu, pripravilo nas je da pratimo na društvenim mrežama lika koji sve svoje znanje o medicini crpi s videa američkog kiropraktičara. Nadriliječništvo ne samo da na društvenim mrežama nije zabranjeno, nego zapravo postaje obvezno, a njegovi pobornici sada se i javno rugaju onima koji se pouzdaju u medicinu. Vidjeli smo ovaj tjedan špalir antivaksera pred Filozofskim fakultetom u Zagrebu, kroz koji su morali proći nosioci potvrda da bi ušli na nastavu.
Reminiscencija je jasna: tako su robijaši na Golom otoku dočekivali nove osuđenike, koji su bili prisiljeni proći kroz njihove batine i uvrede – bilo je to ultimativno poniženje i za nove i za stare, jer su mučeni postajali mučitelji, i tako gubili svoje dostojanstvo.
A gdje je uberizacija medicine, tu je i tinderizacija. Dok smo nekad ljubavne i životne partnere tražili u svojoj okolini, i dok bismo jednostavno išli najbližem liječniku, sada nam ih traži kompjutorski algoritam. Sam program procijeni koji bi nam se muškarci i žene sviđali da s njima zabrijemo, već prema preferencijama koje smo unijeli; tako nam i društvene mreže nalaze nama slične kada se raspravlja o epidemiji, pa ako upadnemo u društvo mrzitelja znanosti, učas ćemo biti okruženi tisućama sličnih.
No sve je to ništa prema onome u što smo zapali u međuvremenu, a to je tiktokizacija liječenja. Znate one blesave trendove na TikToku, kad imate mjesec dana pjevanja mornarskih pjesama, ili se snimaju milijuni videa s nekim određenim zvukom, ili kad djeca moraju krasti stvari iz škole pa ukradeno snimiti na društvenoj mreži. Tako isto imamo trendove s protivnicima cijepljenja. Najprije je bila obična prehlada, pa su onda umirali samo stari, pa je bio čip u cjepivu, a sad se nose Davidove zvijezde i protestira se protiv covid propusnice. Kao i na TikToku, trendovi dolaze i odlaze, besmisleni su i iracionalni, i jedan ludi trend zamjenjuje drugi još luđi.
Medicinski sustav nije stvoren da bi ljudi birali hoće li ga koristiti ili ne, kao što se i lift ne ugrađuje u nebodere da bi ljudi birali hoće li se njime spustiti s vrha ili će ipak radije skočiti. Sloboda da skočimo sa zgrade i sloboda da se ne liječimo u bolnici načelno postoji, ali to je obično zadnja sloboda koju smo u životu iskoristili. Internet je pogodan za takve igre jer ondje nije ništa stvarno, ni život ni smrt. Tko zamijeni virtualni svijet za stvarni, počinio je ozbiljnu pogrešku. •
