Ubrzano se približavamo i tom trenutku: NATO, "Zapad" i cijeli vrli demokratski svijet morat će odlučiti – podvući crvenu crtu pred Putinovim hordama ili konačno podviti repove i sakriti se u svoje kućice klimatizirane ruskim plinom. Glumatati da pomažu Ukrajini dok Putin pred našim očima ubija gradove poput Mariupolja, neće moći još jako dugo. Jer, nakon Mariupolja, slijedi neki novi Mariupolj. Černihiv, Mikolajiv, možda čak Odesa? Hoćemo li i onda moći govoriti da to – nije naš rat?
Kako je moguće da smo tako izdali Vukovar, da su putinoljupci jednako glasni u hrvatskom i srpskom virtualnom svijetu? Rezultat je to obimnih Putinovih ulaganja u obnovu stare mreže. "Otkud vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske?", prijeteći pita ruski veleposlanik u BiH Kalabuhov. Nije to tek stilska figura. Mi, Europljani, zapravo smo već u ratu, samo što nam to nitko neće reći. Dok ulazimo u 28. dan "specijalne vojne operacije" osvajanja Kijeva u 2 dana, ulazimo i u 28. dan specijalne vojne operacije za obranu EU i Europe, kao i zapadne civilizacije u cjelini. U tom ratu, Ukrajinci su vojnici koji se bore ne samo za vlastite živote, nego postaju antemurale cijele Europe.
Nije me uznemirio dolazak Rafalea i F-16, već njihov odlazak. A prije svega što je mlazni TU-141, dulji i teži od praznog Gripena, prešao 1000 km preko tri članice NATO-a, u dometu barem 10 modernih radara! Preletio je točno iznad zračne baze u Kecskemetu u kojoj drijemaju mađarski Gripeni! Zatim točno nad nuklearkom Paks i obližnjim mađarskim radarom! A Mađari ni razglednice ni Gripena! Slab odraz, kažu?!? Da, preletio je i točno iznad zgrade u kojoj zasjeda hrvatska vlada te tresnuo 55 metara od spavaonice pune hrvatskih studenata! A da je imao goriva, pravac leta doveo bi ga točno do terminala u Omišlju! Ako to nije poruka, onda ne znam što je! Koincidencija? Aha. Kad uračunamo zakrivljenost Zemlje, nadmorsku visinu radara (940 m) i letjelice (1300+115 m), onda se da izračunati da je letjelica u domet radara na Papuku ušla na nekih 240 km, dakle, nakon što je preletjela mađarsku helikoptersku bazu u Szolnoku i prije no što je veselo zamahala krilima prema Gripenima u Kecskemetu, na pola puta kroz Mađarsku. To pak znači da je i na hrvatskim radarima mogla biti vidljiva više od 25 minuta!
Može li biti dvojbe da je to bila prijetnja: Ostanite po strani! Ali i upozorenje da moramo biti spremni na sve? Analitičari, diplomati, geostratezi, virtualni novinari iz geopolitičkih škola financiranih rubljima sad okreću ploču na zastrašivanje III. svjetskim ratom, vrište o tome sa svih naslovnica. Dok su se do u noć prije invazije zaklinjali u Putinovu racionalnost, tvrdili da invazije neće biti, proglašavali budalama i neznalicama sve nas koji smo govorili da su ruska Načertanija za invaziju davno pripremljena, da su vojne vježbe samo dimna zavjesa te da je to zapravo samo pitanje dana, oni se sad zaklinju u Putinovu i-racionalnost, tvrdeći da se on neće ustručavati od nuklearnog rata, samo ako se NATO makar i posredno umiješa!
I jedno i drugo je u službi Putinovog agitpropa. Oni su i dalje samo megafoni i (ne)navođeni Putinovi dronovi. Ako mu platimo, čuvat će nas od samog sebe. Dokle god mafijaš iz Kremlja vidi tu slabost zapada, njegov krvavi reket neće stati. A ni njegovi tenkovi. U njegovoj agresiji nema ništa iracionalno, dapače, sve je hladno KGB-ovski zločinački proračunato. Iracionalna je bila jedino samouvjerenost da je 200 tisuća Rusa dovoljno za blitzkrieg. No, ne treba dvojiti da se Putin prilagođava realnosti. A ona je takva da može nastaviti bestijalno uništavati ukrajinske gradove, ubijati i protjerivati stanovništvo, odgrizati komad po komad. Koliko će Rusa poginuti, njemu je svejedno. No, sigurno ne planira uzajamni Armagedon, to je samo dežurna Baba Jaga za ustrašenu EU.
Ukrajina za sada još nije dio te EU, ali mora što prije to postati, čak i ako nikad ne uđe u NATO. U Putinovim planovima ona ima ulogu europskog eksteritorijalnog Pearl Harboura, on ratom usput pokušava potopiti europski projekt i u skladu s tim mora uslijediti euroatlantska reakcija. Naravno, nitko nije lud slati avione na Rusiju, ali ukrajinsko nebo apsolutno mora biti obranjeno, a Putin mora platiti cijenu: Ni kapi ruske nafte i plina. Potpuni bojkot i prekid svih trgovinskih odnosa, bez obzira na cijenu narušenog komfora koju ćemo neminovno morati platiti. Dok Rusi Putina sami ne uklone, ništa rusko do daljnjeg ne bismo smjeli prihvatiti – osim ruske klasične kulture, s kojom Putin ionako nema ništa.
