Pogled na Mostar s mog prozora nije nešto spektakularno. Vidim mali dio planine Velež u daljini, sve zeleno, a veći dio vidika blokiran je visokim drvećem, ostalo je ono uobičajeno što se vidi u gradovima-zgrade i parkirani automobili. Tu i tamo kada se malo podignem kako bih vidio što se događa vani, onda vidim i ljude.
Subota je poslijepodne i nije neko vrijeme za aktivnosti. Vrijeme tmurno, ali nije hladno, dobro za one koji uživaju u poslijepodnevnom spavanju, ali je isto tako dobro za razmišljanje. Slušam klapu u TV emisiji “Lijepom našom” Cavle I. dio, a u istom vremenu ono daje inspiraciju da nešto napišem. Da, glazba i pisanje idu zajedno, ali TV i pisanje ne. Moje misli neminovno se vraćaju na našu svakodnevicu, kao i zbivanja koja se događaju u nama i oko nas. Ponekad kada otvorim novine i čitam naslove, vijesti, osjećam zadovoljstvo, a nekad i razočarenje. Ponekad gledam TV kanale i Animal planet, Nature te Nacional Geographic i druge. Na gore spomenutim kanalima često ima informacija o životu u divljini te o životinjama općenito, a ono što je zadivljujuće, jesu izvanredni prikazi pejzaža u pustinji, a tu bi čovjek pomislio da je samo pijesak i ništa više. No, onda vidimo da su tu čitavi lanci životinja koji su ovisni jedan o drugima, u prirodnom prehrambenom lancu, kao što je lav ovisan o zebri i gnu i obratno jer lav počisti krdo tih biljoždera kako bi najsnažniji mogli proizvoditi zdravo, snažno mladunče. Nakon što je lav, leopard ili gepard ubio i pojeo neke biljoždere, tada iza njih nastupaju lešinari, šakali i drugi. Lešinari, kondori visoko u nebo lete, ali imaju izvanredni vid pa lako uoče kada je ubijena neka životinja. Bez njih ne bi bilo dobrog života u divljini. Sve počiste dok kažeš ‘keks’. Još uživam u izvanrednoj glazbi na TV-u, a i dalje mislim koliko je naš život sličan onome što gledam na TV kanalu Animal Planet. Natural World i National Geographic. U tim emisijama često vidim da jadni gepard, najbrža životinja na svijetu, uhvati plijen, ali ga često gubi jer mu otima hijena, zato čim hijena vidi da gepard ide u lov, ona ga pomno slijedi na udaljenosti, ali čim je plijen uhvaćen, onda jača hijena stupa na scenu i domogne se hrane koju nije uhvatila i jadni gepard uvijek mora odstupiti jer u divljini ne smije riskirati da bude ozlijeđen. Najgore je biti ozlijeđen ako si mesožder jer to znači da ćeš ogladnjeti do smrti . Među njima nema pardona. Zato sam se radovao kada je kancelarka Angela Merkel otvorila vrata Njemačke za imigrante iz Sirije. Naravno nije nitko mogao predvidjeti da će toliko naroda iz Sirije preplaviti Njemačku, a kako ono narodna izreka kaže, gost kao riba, kada ostaje duže počinje smrdjeti. Nijemcima nije prvi put da njihova zemlja bude glavna zemlja za prihvat izbjeglica. Tamo su našli utočište mnogo ljudi iz bivših jugoslavenskih republika, osobito iz BiH, Hrvatske i Slovenije, dok je trajao rat. Moje iskreno mišljenje je kako je vrijeme da sve ostale europske zemlje, a ne samo Njemačka, trebaju uzeti dio imigranata, a vjerujem da ima dosta imigranata koji će htjeti ići u svoju zemlju kada prestane ratni sukob. Pohvala, Angeli na stranu, moram isto tako reći da sam bio oduševljen kada je Amerika izabrala svog prvog predsjednika Afroamerikanca. Prije izbora je Barack Obama obećao kako će vratiti sinove Amerike,vojnike, kući. Na visokoj političkoj sceni postoje jaka cjepidlačenja.
U interesu države katkada nije mudro isposlovati svoje obećanje do kraja. Američka politika koju je Obama naslijedio je bila izuzetno teška za svakoga i sigurno i za one koji ga sada svakodnevno kritiziraju kako je mlakonja i da je doveo Ameriku na podređeno mjesto u odnosu na Rusiju. Obama je ovisan o informacijama koje mu serviraju mnogobrojni preplaćeni istraživači iz raznih obavještajnih tijela kojima obiluje Amerika. Ako dobije pogrešne informacije, sigurno će donijeti pogrešan zaključak, a naređenje iza toga će biti katastrofalno. Jedan takav napad je i uništenje države Libije koja je uspješno završena ubojstvom tadašnjeg predsjednika Muamera Gadafija. Nakon toga se raspala Libija kao država. Druga pogreška je pokušaj svrgavanja Bashara al-Assada s mjesta predsjednika Sirije. Ja nisam pravnik pa sam pitao svog prijatelja koji je vrlo dobar pravnik ovo jednostavno pitanje. Je li u UN-ovoj konvenciji dopušteno da jedna strana sila pokuša odstraniti s dužnosti predsjednika u drugoj državi, ili jedna država pokuša odstraniti predsjednika druge države, a da nije objavila rat toj zemlji. Dobio sam odgovor da to po zakonu nije moguće.
Ako je takav zakon, kako onda da je Amerika s puno entuzijazma počela destabilizirati Siriju s namjerom da svrgne Bashara al-Assada? Koga su imali u planu da zamijeni Assada? Zar situacija u Iraku i Libiji nije bila dovoljno jasna da će doći praznina i fijasko? Tko je tako slabo i pogrešno savjetovao predsjednika Amerike Baracka Obamu? Scenarij i rezultati u Iraku i Libiji su skoro kao da slikaš istu fotografiju tako da je prosto nemoguće vjerovati da su tvrdoglavo išli na plan da Assad mora ići. Nažalost, zbog pogrešnih odluka, dirali su u osinje gnijezdo, a rezultat je poplava imigranata u Europu. Sada izgleda da ljudi neće samo doći iz Sirije ili Iraka nego iz Pakistana i Afganistana. Njemačka nema neiscrpljena sredstva za prijem stranaca. Kad-tad će to morati zaustaviti. U divljini u nacionalnom parku Ngorongor u Tanzaniji gledao sam TV emisiju koja pokazuje kako je čopor hijena uspješno otjerao lava sa svog plijena te su ga pojeli. Kako će se sada Amerika ponašati kada su Rusi došli? Hoće li konačno razum prevladati umjesto interesa i sile?
