O pokojnicima sve najbolje! Krilatica je koja poput jeke odzvanja Lijepom našom otkako je prerano otišao gotovo dvodesetljetni gradonačelnik Zagreba te nesuđeni gradonačelnik Hrvatske. U ustima je kako onih koji ga ionako hvale tako i onih koji se takve političke korektnosti užasavaju kao nekog malograđanskog atavizma. I usput kao nekakav argument izvlače Poganu Vlaku. Da, od malograđanštine do malopurgerstva ne može biti daleko. Njima ništa ne znači što je ta uzrečica jedan od stupova dobrog kućnog odgoja više od dvije i pol tisuće godina, jer, naravno, mnogo važnije im je da hajka kad jednom krene više nikad nema predaha. Čak ni kad je protivnik odavna na podu. I više nikad neće ustati, koliko god odbrojavali. Ne smeta im ni što se poslovica uglavnom posve iskrivljeno citira. Mnogi ne znaju da se pripisuje Hilonu iz Sparte, jednom od sedmorice grčkih mudraca, a nama je stigla preko latinske verzije: De mortuis nihil nisi bonum. O mrtvima – ništa osim dobroga! Dakle, ne spominje se “najbolje”, nema tu nikakve obveze o umrlima pričati u superlativima, a kamoli izmišljati u svrhu beatifikacije. Jasno je: Barem u trenu nečije smrti govori samo ako imaš nešto dobroga za reći. U našoj balkanskoj verziji: Ako nemaš ništa pristojno reći - začepi. Zagrizi jezik. Prešuti. Barem dok se umrli još nije ni ohladio, a shrvana obitelj ga još nije ni ispratila na pokoj vječni. Malo ljudskosti doista ne škodi. Bez obzira o kome se radilo. Naravno, to ne znači da kritike Bandiću moraju utihnuti, jer jasno je da prava jagma tko će upravljati zagrebačkim proračunom tek sad počinje. Smrću Milana Bandića nije umrlo i njegovo nasljeđe, bilo pozitivno ili negativno. No, ako netko misli da nakon njegove smrti može osvojiti Zagreb isključivo na kritici bandićizma, taj će se gadno zeznuti. Bandićevom smrću umrli su i programi svih onih koji bi htjeli biti Bandić na mjesto Bandića. Jer to im je bio jedini program. Glogovim kolcem probodena su sva savezništva tipa “samo da srušimo Bandića”! Karte se ponovno miješaju i dijele, a u prostor koji se širi uskaču i oni koji su se do jučer nećkali. Shakespeare je to sjajno parafrazirao u Juliju Cezaru, kroz usta Marka Antonija, dok se obračunavao s atentatorima: “Zlo što ljudi čine, živi i poslije njih, a dobro često se s kostima njihovim sahrani”.
Pogotovu ako se za komentar razne Brute pita. U njihovim ustima Bandić je bio kriminalac, a oni časni ljudi, iako su radili sve što i on, samo nisu imali priliku tako dugo i s tolikim proračunom. Na Bandića su često nasrtali mnogi koji nisu bili ništa bolji od njega, nerijetko pak i mnogo gori, jer su imali sve njegove mane, a ništa od vrlina, često dojučerašnji poručnici, “njegova politička djeca”, koji bi i do zadnjeg njegovog daha bili uz njega, samo da se nije drznuo otkazati poslušnost partiji. Vjerojatno bi i umro kao član SDP-a, samo da nije otkrio “cezarske ambicije”. Ne, nisu oni njega izbacili, kako se hvale, sam je otišao svojim putem. A nisu krenuli za njim samo zato što su krivo procijenili da neće uspjeti dobiti još jedan mandat bez podrške partije. I tek nakon toga krenuo je obračun s Bandićem!
No, Bandić odlazi neporažen. S dobrim glasnicama gubio je i dobar glas, no, nijedan od progona nije dao rezultata. Ostvarila mu se želja biti gradonačelnik sve do smrti, kao i prognoza da ga mogu pobijediti - samo ako on umre. Onaj stari Bandić nepogrešivo bi potres namirisao kao novu šansu za zakucati još jedan mandat, nikad mu ne bi palo na pamet ljudima kojima je potres urušio stanove ne poručiti da će on biti uz njih. No, već su ga i prije otpisivali. Ne znam je li itko vjerovao “procurenim” anketama prema kojima Bandić osvaja 7-8 posto glasova Zagrepčana. Jer toliko bi dobio i da se mrtav kandidirao. Ili da je umro dan prije izbora. Jedino je Milan Bandić mogao sa sigurnošću računati na to da će pobijediti Milana Bandića! Kad pola svojeg života i kroz cijelu novinarsku karijeru pratiš Milana Bandića, onda ti je jasno – ovo je kraj jedne ere. Malo što nakon Bandića bit će kao prije njega. No, nitko ne garantira da će biti – bolje. Za osvojiti Zagreb sad će biti nužan lavovski dio glasova dojučerašnjih Bandićevih birača, a te glasove nitko neće dobiti na obećanjima da će dokrajčiti Bandićevo nasljeđe! Naprotiv, dobit će ih onaj koji ih uvjeri da će delati i biti solidaran – barem koliko i Bandić, samo uz transparentnost koja njemu nije bila svojstvena. Dakle, zapravo se traži – Bandić namjesto Bandića! Konkurenti uglavnom već sad obećavaju da bi oni zapravo sve isto kao Bandić, a ako već ne može drugačije onda – pošteno. A i to je već velika Bandićeva pobjeda.
