Na sve strane sve se jače nastavlja politikantsko zvocanje, a pojačava se i zveckanje. Ne toliko novcem koliko oružjem. Što nas podsjeti na stihove nekadašnjeg duhovitog pjesmuljka s istoka: “Ovce strižu, u džak vune meću, janjci bleje, makaze zvekeću. Zvec, zvec!”. A onda diljem planeta odjekne pokoja nova teroristička akcija i uslijedi uobičajena verbalna reakcija. Osim terora vozilima, hladnim i vrućim oružjima, normalan svijet terorizira se i vatrenim govorima, plamenim jezicima, verbalnim bombardiranjima. Umjesto neučinkovite silne buke i halabuke, protiv terorizma bi se valjalo boriti učinkovito i šutke. Mnogi ozbiljni politički analitičari slažu se oko toga da je u tijeku novi pravi svjetski rat, a samo nekoliko dana nakon terorističkoga krvavog pira, najodgovornije svjetske glave nojevski se guraju u pijesak. Uz pljesak! I kamera bljesak. Umjesto da se nađe pravo rješenje protiv agresora u novom pravom svjetskom ratu, vladari svijeta u novom su hladnom ratu. Pa borba protiv terorista ide na hladni pogon.
Sve skupa jako se skupo odražava na brdovitom Balkanu, osobito na posebno brdovitoj Bosni i Hercegovini. Montipajtonovac John Cleese, dobitnik priznanja “Srce Sarajeva” na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, kazao je kako je posao komičara vrlo težak jer im političari kradu posao. Uslijedio je poziv zvijezdi “Letećeg cirkusa Montyja Pythona” da ostane u BiH i snimi serijal “Ležeći cirkus Montyja Daytona”! Ako John Cleese i ne prihvati zanimljiv prijedlog, bit će puno toga zanimljivog na ekranima. Turci će snimati seriju o Aliji Izetbegoviću, nadamo se da to neće biti kao s onom turskom sapunicom o Sulejmanu Veličanstvenom, koja se nije baš previše pridržavala povijesnih činjenica. No, u BiH postoje tri istine o ratu, prije i nakon njega, pa iz Banje Luke najavljuju film o Radovanu Karadžiću pa je film o Mati Bobanu sasvim logičan odgovor.
Nezahvalna politička situacija u BiH zahvalna je tema za filmadžije koji mogu birati između političkog trilera, društvene i socijalne drame, filma strave i užasa, vesterna, komedije… No, puno toga što se događa u BiH ne može biti ni na filmu. Više nekako nalikuje na teatar apsurda.
I vrapcima na bh. granama i krovovima dviju škola pod jednim krovom jasno je da se bez izmjena Izbornoga zakona neće moći formirati nova vlast u BiH. Za puno toga što i vrapci znaju, jastrebovi i ne haju. Hrvatski europarlamentarac Tonino Picula u razgovoru za Večernjak reče da sada nakon odluke Ustavnog suda BiH o diskriminatornim odredbama postojećeg Izbornoga zakona postoje dvije mogućnosti - promjena toga zakona u korist jačanja ravnopravnosti i jednakopravnosti građana i konstitutivnih naroda ili opstrukcija presude od onih kojima promjene nisu u interesu, što može dovesti do “mostarizacije” cijelog sustava.
A sve dileme i “trileme” u BiH mogu se jednostavno riješiti federalizacijom, ali o tome neće ni čuti oni koji se svojski bave unitarizacijom i Bosnom s jednom nacijom. Na tom tragu je i pokušaj miniranja gradnje Pelješkog mosta kojim RH i EU žele povezati svoje kopnene dijelove presječene Neumom. U kojem bi, prema nekim snoviđenjima, trebalo graditi luku. Što nas podsjeti na enigmatski razgovor ugodni između Muje i Fate koja ispunjava križaljku.
- Luka u Španjolskoj, ima šest slova? - obrati se Fata Muji.
- Luka u Španjolskoj, a ima šest slova. E, sjetio sam se, Luka Modrić - sjeti se Mujo.
Država dvaju entiteta i triju etniciteta treba na remont. Kad bi netko obavio anketu s onima koji ne poznaju ustavni ustroj BiH s anketnim pitanjem “Koliko entiteta može imati država s tri konstitutivna naroda?”, od milijun anketiranih nitko ne bi odgovorio: “Dva”.
Vremena za čekanje više nema. Puno toga s dinamikom u BiH podsjeća na razgovor (ne)ugodni između dvojice Era s ovoga svijeta:
- Svako jutro trčim sedam kilometara - reče jedan Ero s ovoga svijeta drugom.
- Pa, jesi li onda povratio kondiciju? - znatiželjan je drugi.
- Povratio jesam, kondiciju nisam - objasni mu.
