Danas se navršava 28 godina otkako je u Daytonu dogovoren Opći okvirni sporazum za mir u BiH. Iako je potpisan tek nekoliko tjedana poslije u Parizu, ovaj dokument, koji je zaustavio četverogodišnji rat u BiH i definirao njezin današnji ustroj, poznat je kao Daytonski sporazum.
Tadašnji lideri triju bh. naroda i čelnici Hrvatske i Srbije, uz snažno posredovanje Amerike i drugih svjetskih sila, uspjeli su postići dogovor. Bio je to po mnogočemu bolan kompromis za sve strane, ali je uspostavio okvir koji je, ako ništa drugo, donio tri desetljeća mira u BiH. Ratni vođe su se, dakle, nekako dogovorili, a ovi mirnodopski danas ratuju teškim riječima, optužbama, opstrukcijama... Teško da je tog 21. studenoga 1995. u Daytonu itko od prisutnih mogao zamišljati da će se 28 godina poslije njihova politička djeca tako žestoko boriti da u miru ostvare ratne ciljeve.
A rade to najčešće tako što jedni druge udaraju ispod pojasa, koriste sva raspoloživa sredstva, uglavnom ne vodeći računa o mogućim posljedicama za sve, pa i one koje oni sami politički predstavljaju. Istoj toj Americi, koja ih je prije tri desetljeća izmirila, sada šalju pisma čiji je jedini cilj ocrniti "drugu stranu". Ova jesen im je, čini se, bila posebno inspirativna. Prvo su srpski predstavnici u državnim institucijama američkom Kongresu i Senatu (a za svaki slučaj i EU parlamentu) poslali pismo u kojem su naveli da je BiH već dugo utočište radikalnih islamista i da nacionalističke politike najvećih bošnjačkih stranaka potvrđuju namjeru da vladaju BiH bez Srba i Hrvata. Naveli su i da u Federaciji BiH postoje sela u kojima stanovnici provode šerijatski zakon, kao i da su dijelovi BiH naseljeni Bošnjacima i dalje dom brojnim spavačkim ćelijama Al-Kaide i ISIL-a koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje. Ne dovodeći u pitanje istinitost nekih od iznesenih tvrdnji, jasno je kako je dužnosnicima iz RS-a glavni cilj bio ocrniti bošnjačke "političke partnere". Nije se dugo čekalo na odgovor, odnosno pismo dužnosnika iz Sarajeva na iste adrese. U njemu se iznosi niz optužbi na račun srpskih predstavnika u vlasti, uključujući i tvrdnju da oni predstavljaju produženu ruku Putinova režima na zapadnom Balkanu i proruskih interesa u BiH.
Ova pisma, vjerojatno, ne prođu dalje od tajnica ili zamjenika pomoćnika za nešto u Kongresu, Senatu ili EU parlamentu i kao takva nemaju nikakva utjecaja na odnos SAD-a ili EU prema BiH. Zabrinjava, međutim, što i ova skribomanija svjedoči da je BiH danas toliko podijeljena država i društvo da su nacionalni političari spremni otežati i poziciju onih koje predstavljaju samo da bi diskreditirali one druge. Pokušaji da se tri naroda okrenu zajedničkim ciljevima i interesima bivaju poraženi u srazu s uskim nacionalnim ciljevima za čije se ostvarenje svi okreću svojim saveznicima na Istoku i Zapadu. Okreću se svima osim onima s kojima sudbinski i povijesno dijele ovaj životni prostor. Zato ne čudi što čak i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, u pokušaju da vrati pozornost međunarodne javnosti na rusku politiku, priziva i najavljuje rat na Balkanu. Nije jasno na koga je mislio: BiH, Srbiju, Kosovo, S. Makedoniju...?
Slučajno ili ne, pred obljetnicu mirovnog sporazuma u BiH, kao na jednu od postaja balkanske turneje, stigao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg s porukom kako je NATO zabrinut zbog vanjskih utjecaja, posebice Rusije, što je i prijetnja potkopavanju stabilnosti BiH. Indikativno, poruke slične onima koje su stigle iz Ukrajine. Jesu li Amerikanci i Europljani samo zabrinuti ili su pak konačno shvatili kako je jedino rješenje što prije "ugurati" BiH pod sigurnosni kišobran, i to kao članicu EU!?
