Protekli lipanj “lipo” je pokazao kamo sve idu klimatske promjene. Proslavljeni fizičar Stephen Hawking reče i ostade vječno živ kako za ljude za dva stoljeće neće više biti mjesta na Zemlji pa će morati seliti na neki novi planet. A sve zbog onih koji su “pali s Marsa” i svojim ponašanjem od Zemlje prave nešto slično svom bivšem planetu. Valjat će navodno tražiti neko drugo mjesto pod Suncem ili nekom drugom zvijezdom koja čovjeka neće grijati k’o što nas ovo sve više i više grije. Sve, naravno, ako prije toga ne bude nuklearnih ratova pošto je zagrijavanje Zemlje dodatno usijalo neke usijane glave s nuklearnim glavama. Hawking je ateist i kaže da je “vrag odnio šalu” te uvjerava svijet kako treba vjerovati njemu. Mnogo je naučio od Nikole Tesle, ali je zaboravio lekciju u kojoj Tesla tvrdi da se sva tajna svijeta i čovjeka nalazi u Očenašu! Oni koji vjeruju u Božju providnost i ljudsku mudrost nadaju se da će Svjetlo svijeta nadjačati tamne oblake (ne)ljudskog zagađenja svoje Zemlje. Za razliku od indijanskog poglavice koji je kazao kako ljudi zemlju nisu naslijedili od svojih djedova nego posudili od svojih unuka, novi američki predsjednik Donald Trump misli malo drukčije i nije se voljan pridržavati Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Hoće li i kad doći do promjene političke klime u vezi obične klime u SAD, pitanje je sad? A pogotovu ubuduće. No, što se BiH tiče, postavlja se pitanje koliko će Trump držati do Daytonskog sporazuma, također potpisanog u Parizu (!), i promjena koje su na tom sporazumu napravljene na štetu čitavog jednog konstitutivnog naroda. Pitanje je i koliko Trump uopće išta znade o tome što je Bill Clinton, muž Donaldove protukandidatkinje na prošlogodišnjim američkim predsjedničkim izborima, u Daytonu parafirao, a pogotovo o negiranju tog sporazuma s raznih strana i stranaka. No, možda su američki republikanci hrvatskog podrijetla sve ispričali slovenskom zetu Donaldu. Vjerojatno će nam puno toga biti jasnije za koji dan nakon summita “Tri mora” u Poljskoj jer BiH ima izlaz na jedno od ta tri mora pa možda dobije ulaz u taj zanimljivi geostrateški, politički i svaki drugi projekt. BiH na svojoj “tigrovoj koži” trpi “muke ježove”, ali ni u najrazvijenijim zemljama nije sve sjajno i bajno. Neki uvaženi svjetski makroekonomisti kažu kako je moguća i nova recesija. Budući da u BiH sve kasni, bh. vlasti imat će dovoljno vremena da se pripreme i za takvo nešto. A i navikla je BiH na svašta. Tako jedan bh. građanin reče:
- Kod mene recesija traje već trideset godina, samo nisam znao da se tako zove!
Daytonska BiH američko je “čedo” koje ima puno europskih kumova pa se nada da će se svi ipak smilovati i pobrinuti za njezinu budućnost u Europi. Možda na kraju balade relacija BiH s Bijelom kućom ispadne kao nezgodna zgoda s Mujom i robnom kućom. Mujo je bio bez novca pa je samo razgledao izloge, a onda je reklamni natpis na kojem je pisalo “Robna kuća” pao Muji po glavi. Srećom sve je prošlo bez neke veće ozljede. Pitali su Muju kako je prošao, a on im objasni: “Srećom bez ikakvih problema, potrefilo meko Ć!”
U BiH ni ovog ljeta žita neće biti dovoljno, ali bojimo se toga da bi “mlaćenja prazne slame” moglo biti i previše! Političke svađe sve su bučnije i mučnije. Što podsjeti na konstataciju jednog bh. građanina: - Kad se ja i moja žena posvađamo, osjećam se k’o na koncertu Zdravka Čolića, prvo počnu nove stvari, a onda idu stari hitovi! S Marsa se vidi da je Europa za BiH jedino rješenje, ali to ne žele vidjeti oni koji su “pali s Marsa”. Neki i s Marxa. Nadamo se da s BiH i Europom neće biti kao s Fatom i Mujom kad se vratio s mora. Mujo se s ekipom izležavao na plaži, a onda naiđe neka zgodna, graciozna dama u kupaćem kostimu, a Mujo pomisli: “E, kad bi moja Fata bila nešto slično ovoj!” Potom je naišla jedna još zavodljivija, a Mujo pomisli isto, pa još jedna, pa još jedna… Kad je Mujo došao doma, reče Fati: “Moja Fato, nećeš vjerovati, ali čitavo vrijeme provedene na moru mislio sam na tebe!”
