Kako će izgledati život nakon korone ili možda život u stanci između dviju korona, nije sigurno i još puno nagađamo. No, u stanju smo već vidjeti neke dijelove budućnosti. Stoga su velike šanse da je svatko od nas već donio odluku o tome što ćemo vrlo skoro mijenjati. Dijelom jer će nas koronavirus na to primorati. Neke promjene inicirat ćemo sami jer nas je ovo iskustvo nečemu i naučilo.
Tako, većina nas već zna da ćemo više kupovati online, a manje u trgovinama. Kao što već nekako znamo da ćemo općenito kupovati manje, osim sredstva za dezinfekciju, naravno.
Uvjereni smo kako mnogi od nas razmišljaju o tome kako bi trebali proizvoditi neku hranu, čak i ako pod hranom mislimo na bosiljak i ljute papričice u posudicama duž prozora. Usput, države i vlade u budućnosti će se jako truditi da svoje potrebe za hranom osiguraju unutar svojih granica.
Ima jedna stvar koju će dobar dio nas u skoroj budućnosti nastojati otkriti. Trebali smo to i prije, ali nismo stigli. Zahvaljujući koroni, sad sigurno hoćemo. Napokon ćemo pronaći neki hobi.
Što zajedničko imaju proizvodnja hrane za vlastite potrebe i hobiji? Puno više nego što ste mislili. Na engleskom govornom području nazivaju ih allotments, schrebergarten u Njemačkoj, dok su u Nizozemskoj poznati pod imenom volkstuin.
Kod nas bi ih, ako ikada postanu realnost, mogli nazvati javnim ili gradskim vrtovima.
Ime nije važno. Iako nizozemski naziv nije bogzna kako zvučan, u Nizozemskoj ima više od 200.000 javnih vrtova! Valjda to nešto govori o njihovu značaju i, svakako, popularnosti.
Koncept javnih vrtova dosta je nepoznat na našim prostorima. Razlog možda leži u činjenici da dobar broj stanovnika naših urbanih naselja svoje ambicije za uzgajanjem hrane može ostvariti na vlastitim posjedima u okolici. Ali, nikako i svi stanovnici. Osim toga, doba korone mnoge je obitelji ostavilo sa smanjenim ili nikakvim prihodima. Jeftinija hrana sigurno bi pomogla ugroženim kućnim proračunima. Ako su javni vrtovi barem djelić rješenja da im bude lakše, onda je ideja vrijedna razmatranja. Javni vrtovi nude zdravu i jeftinu hranu. Ali i više od toga, krenimo redom.
1. Novčanik ih jako voli
Ovu prednost nije potrebno posebno opisivati. Dovoljno je spomenuti gradsku tržnicu i cijenu jagoda iz domaćeg uzgoja. Ili cijenu mladog krumpira koji je putovao iz prijateljske, ali daleke afričke zemlje. Teško je sada reći što će biti skuplje nakon korone, domaća ili hrana iz uvoza. Sigurno je, međutim, da će i jedno i drugo biti preskupo.
2. Pesticida nema 100%, samo ako ih niste koristili
Izgleda zdravo, kažu da je zdravo, piše na etiketi da je bez pesticida, organski uzgojeno, ima i neki certifikat... Znate što, možda sve to i jest tako, ali ne mora biti. Jedino ako niste koristili pesticide u hrani koju ste sami uzgojili, onda nema mjesta ni za kakvo “ali”.
Ima još jedna čudesna stvar s hranom koju sami uzgajate. Naime, ako ste je gledali kako raste, nećete je lako pustiti da vam propadne. Što znači da ćete je jesti na sto načina. Pripremat ćete viškove hrane za zimnicu, bez konzervansa i bez šećera. Baš kako i treba, unosit ćete u sebe više povrća i manje prerađevina. Da, istina je da zdravlje ulazi na usta.
3. Tajna je u kretanju
Ljudi koji imaju svoje vrtove, voćnjake ili više od deset posuda cvijeća na balkonu, znaju ovu tajnu. Brinuti se o biljkama bilo koje vrste i visine znači kretati se. Minutu, dvije oko mrkvice pa minutu, dvije-tri s blitvom i tek što se okrenete, zapravo su prošli sati. Prije negoli i primijetite, izbrojali ste svojih 10.000 koraka dnevno. Shvatit ćete vrlo brzo kako vam ništa nije teško za vašu malu oazu na zemlji. Ustati ranije nego ikad, tri puta dnevno otići i provjeriti je li sve u redu, ostati do kasno u noć dok ne završite sve što ste planirali. Povrh toga, nevidljivi brojač radi i računa svaki korak.
4. Ah, taj natjecateljski duh
Parcele u gradskim vrtovima u pravilu su vrlo male površine. Što znači da, iako to, naravno, uopće ne želite, jako dobro primjećujete što je na parcelama u susjedstvu. I lijepo vidite - zelena salata nekako zdravije izgleda na parceli lijevo od vas, paprike su tu negdje, dok su tikve definitivno dvostruko veće na parceli s desne strane. Što ćete učiniti? To najviše ovisi kakvu osobnost imate ali, u principu, nema pogrešnog odgovora. Možda ćete susjeda pitati za savjet. Možda ćete konzultirati Google ili strica koji sigurno zna trik i iduće godine zadovoljno promatrati kako susjedov pogled leti na vašu stranu, jasno prema tikvama. Javni vrtovi su mjesta zdrave konkurencije.
5. Duh zajednice
Ostali ljudi u javnom vrtu već u startu s vama imaju nešto zajedničko, a to je da svi želite uzgajati zdravu hranu za svoje potrebe. Za početak je to više nego dovoljno. Odatle počinjete. Malo pomalo razmjenjivat ćete sjemenje i savjete. Počet ćete jedni drugima pomagati. Zajedno praviti stanke. Razgovarati. Vaši susjedi u vrtu postat će vaši novi prijatelji, a njih nikada dovoljno.
Ovakve male zajednice idealne su za organiziranje godišnjih natjecanja u kojima zajednički birate najbolju mrkvu, najveći patlidžan ili najukusniju marmeladu od jagoda. Što god se vi unutar zajednice dogovorite, ostatku svijeta je u redu.
6. Svijet se otvara
Teško je zamisliti koliko će se svijet otvoriti na toj maloj parceli. Otkrit ćete nove načine, nove primjene, nove vrste. Shvatit ćete da onda kad ljubavi nije bilo, ona zapravo nije bila zaslužena. Uzmite, recimo, brokulu. Niste je voljeli od prvog zalogaja. Pričekajte da kušate svoju. Za nekoliko dana nadoknadit ćete godine u kojima ste živjeli bez nje. Nećete se na tome zaustaviti. Iduće godine posadit ćete i njezinu rođakinju, fenomenalnu brokulu rabe ili rapini, kako je zovu Talijani. Ovaj gorkasti zeleniš puno se jede u Italiji, Španjolskoj i Portugalu. Talijani je spravljaju s tjesteninom orecchiette, u obliku školjke, iz talijanske regije Puglia. Jasno vam je na što mislimo. Jedno vodi prema drugome i ubrzo ćete postati pravi stručnjak za vitamine iz slatkog krumpira, upotrebu listova od cikle ili perzijski krastavac. Za kraj, u zemljama Zapada korištenje parcela u javnim vrtovima uređeno je posebnim pravilima. Ona uglavnom služe da se izbjegnu zlouporabe prave namjene tih parcela, a to je proizvodnja zdrave hrane za osobne potrebe. Bez trunke milosti iz većine ovih vrtova izbacit će one za koje otkriju da su se pomagali pesticidima ili su viškove pokušali prodati na gradskoj tržnici. Ne treba ni spominjati kako podulje liste čekanja za dodjelu parcela osiguravaju da se pravila striktno poštuju. Zemljište za javne vrtove obično doniraju općine, tvrtke ili jednostavno ljudi koji imaju poljoprivredno zemljište i želju pomoći drugim ljudima. Nije li pravo vrijeme da i mi pokušamo nešto slično?•
