Ako nema, napravit ćemo. Profesorica kemije u gimnaziji u švedskom gradiću Strömstadu na zapadu zemlje pred učenike je stavila praktični zadatak. Koronavirus se širi, u gradu nedostaje antiseptika. Napravimo ga. Završni korak bio je simboličan. Pripravak su nazvali “Tegnellove suze”, po Andersu Tegnellu, glavnom švedskom epidemiologu i arhitektu “švedskog pristupa” tretmanu COVID-19. Nekoliko dana poslije, škola je – kao i sve ostale srednje škole i fakulteti, po naputku Tegnella, zatvorila vrata te se sad nastava odvija virtualno, piše Večernji list.
Švedski James Bond
To je Švedska danas – dihotomija. S jedne strane stoji slika države koja je u krizi koronavirusa otvorena i nju ne samo da podržava, već i perpetuira dio stanovništva kao dokaz nacionalnog ponosa, a s druge je stvarnost koja je puno reguliranija, ali i mračnija jer otkriva crnu stranu, manjak kreveta u bolnicama, hladnoću i slijeđenje autoriteta, ali tko za to mari kad svijet može vidjeti da sjede u kafićima dok su svi drugi – jadni oni – zatvoreni u svojim domovima.
Neki će reći, ponovno rađanje švedske izuzetnosti, ovoga puta malo drukčijeg sadržaja, ali iste manifestacije osjećaja superiornosti – nekada u inkluzivnost i socijalnu državu, danas u osjećaj posebnosti: “Mi to radimo na svoj i najbolji način.” Iznad svega toga stoji lik Andersa Tegnella, epidemiologa koji je zadobio kultni status i niz sljedbenika. On je švedski James Bond, pišu novine, sam samcat protiv svijeta. Još kad je Švedsku napao američki predsjednik Donald Trump, koja sreća kako mu je ovaj odgovorio! Na internetu se otvaraju klubovi obožavatelja, prodaju se majice i šalice s natpisima “Tegnell – spasitelj”, “Sva snaga Tegnellu”.
Lik glavnog epidemiologa, utjelovljenje profesora iz klišea, postao je pop-ikona, njegov stil odijevanja se kopira. Njegov tamnocrveni pulover može se kupiti za 179 kruna u dućanu Studio Total, hlače u Bestselleru za 300 kruna, sako iz trgovine NN07 za 3699, a tenisice North Face za 968 kruna, pišu portali s linkovima za online kupovinu. Ali što zapravo radi Švedska? Ne, nemaju stroge mjere kao druge države, ali niti ne puštaju kola nizbrdo. Imaju kočnicu, uostalom kao i ostali, samo je pritišću u različitom trenutku. Upravo je to – tajming kočenja – kost razdora i među strukom i među građanima.
Kažu da Šveđani ne vole naredbe, već preporuke. Tako su – na preporuku – zatvorene srednje škole i fakulteti, no vrtići i osnovne škole rade. No neformalna statistika kaže da je samo polovina učenika odlazila na nastavu, sve dok iz jedne škole u Göteborga nije došlo upozorenje ravnateljice Lene Naperotti: Roditelje koji ne šalju djecu u školu prijavit ćemo socijalnoj skrbi.
– Svi imamo dužnost. Ako su zdravi, moraju u školu. Osim toga, djeca koju roditelji drže izvan škole, u riziku su da razviju anksioznost – poručila je. Kafići i restorani nisu zatvoreni – osim šankova na kojima se ne može držati razmak – i to je možda najdojmljiviji prizor koji se širi svijetom. No to ne znači da su svi vani. Dio građana je kod kuće, nose maske, izoliraju se, ne izlaze. Vlasnici kafića u Stockholmu kaže da im je prihod pao 50 posto.
Neki trgovi su puni, drugi prazni, isto kao i trgovački centri i javni prijevoz. Testiranja, kao i statistika o zaraženima, ostavlja mjesta dvojbi. Svakoga dana – osim vikenda kad se ne radi – objavljuju podatke, no neki kasne, neki ni ne stižu, a testiraju se samo oni koji budu primljeni u bolnicu, a do tamo će doći prilično teško.
– Pet dana imao sam temperaturu 39 stupnjeva, liječnik mi je telefonom ponavljao da se sam liječim. Tek šesti dan su me primili – kaže nam jedan sugovornik. Građanima je preporučeno da ne odlaze na posao bolesni – to im je olakšano jer ne moraju poslodavcu predočiti liječničku potvrdu.
Pa i kad se zamjenik glavnog epidemiologa Anders Wallensten osjećao loše, samoizolirao se. Ionako velik broj građana već radi od kuće gdje, po statistici, žive sami ili u paru, a dodatno su i mnoge firme donijele preporuku da radnici ostanu kod kuće. Sugerirano je bilo građanima da ne odlaze u posjet u domove za starije, gdje živi čak 70 posto starije populacije. No tek 1. travnja. Kad je virus ušao u domove i izazvao smrti, sugestiju su promijenili u “snažnu preporuku”. – To je nesretna okolnost. Domovi su ranjive skupine i uvijek ima smrti – poruka je i Tegnella i kolega. Ta hladnoća, racionalnost – neki će reći i pretjerana – oduševljava dio stanovništva, – Tako se radi. Hladne glave – slave epidemiologe.
Druge to ispunjava nelagodom. Epidemiologinja Nele Brusselaers s instituta Karolinska ističe da je liječnica i da joj je poziv spašavanje života, a da joj podatak o više od 1000 umrlih govori da se taj posao ne radi dobro. Jedna je od najglasnijih protivnika sistema i o tome javno govori, uz određenu cijenu.
– Nevjerojatno je koliko sam dobila mailova mržnje, prijetnji te ružnih riječi i od kolega, liječnika i znanstvenika. Nema rasprave, kritika se zatire. Kad pitam koja je znanost u podlozi mjera, zašto se ne slušaju preporuke SZO-a i drugih, reagira se agresivno. A koja je znanost? Imunitet krda, iako to neće javno reći – govori nam N. Brusselaers. – Najprije su govorili: Neće to stići do nas, neće Šveđane, nego samo strance, a sada: Ubija samo stare. Čini mi se da su Šveđani u poricanju ili da su umislili da su Vikinzi – dodaje epidemiologinja. Dio znanstvenika, među kojima je i ona, gura osnivanje znanstvenog vijeća za COVID-19. Tek sad, nakon što su na vidjelo izašle informacije o protokolima u bolnicama, govori se o osniva- nju i etičkog vijeća.
Ostavila bolesnog muža
– Iznad 80 godina ne stavljaju na respirator, ne stavljaju ni one iznad 65 ako pacijent ima druge bolesti, poput dijabetesa. Zasad nema potrebe za trijažom, ali do kada? Švedska je na dnu ljestvice po kapacitetima i bez zaštitne opreme – opisuje naša sugovornica. Unatoč slici uspješnog zdravstvenog sustava, prema podacima Eurostata, Švedska je 2017. imala samo 222 bolesnička i 5,6 kreveta u odjelima za intenzivnu skrb na 100.000 stanovnika. Za usporedbu, Hrvatska ih ima 553, i 14,7, a Njemačka 800 u bolnicama te 29 na intenzivnoj skrbi.
– Za liječnika obiteljske medicine čeka se i desetak, za operacije mjesecima – govori Nele. Sve ovo joj je promijenilo sliku Švedske. Kao primjer navodi poziv građanima da za Uskrs ostanu kod kuće i ne putuju. Dio građana ih je poslušao, dio nije. Nele govori o kolegici koja je kod kuće ostavila muža bolesnog od korone i otišla na produženi vikend izvan Stockholma. – Mnoge kolege i prijatelji, pogotovo stranci, razmišljaju otići iz Švedske – zaključuje liječnica.
Zagovornici švedskog modela ne govore da sve znaju, retorika im je slična onoj drugih stručnjaka, no mirno će ponavljati da za sada nema potrebe za strožim mjerama.
– Švedsku vode eksperti, dok druge države političari – narativ je koji je sažeo epidemiolog Johan von Schreeb, a prihvatila većina stanovnika. – Premijer i predsjednici su pod pritiskom da nešto učine, pa to i rade, uvode mjere, ali onda na kraju više nemaju što uvesti – kaže, uz puno povjerenje Tegnellu i timu. Oni koji u to vjeruju, vjeruju. Kaže vic, što učini Šveđanin kad opazi red na ulici? Stane u njega. Ta švedska umjetnost stajanja u redu i povjerenje građana koji ne preispituju odluke, odzvanja državom.
– Trebamo li populističke političke odluke da dio stanovništva bude zadovoljan? Ja neću biti. Zar ne znaju da zakon zabranjuje ministarsku vlast (ministerstyre) u Švedskoj – kaže nam Viktoria Eliasson, citirajući uredbu iz ustava koja izričito zabranjuje da zakonodavna vlast utječe ili se miješa u administrativnu.
Hrvatica, mikrobiologinja Vesna Grujčić, koja živi u Švedskoj kaže: – Ne može isti zakon prolaziti u mediteranskim zemljama, gdje su ljudi puno više u socijalnom kontaktu, i u skandinavskim zemljama gdje su ljudi puno distanciraniji i hladniji i obično se drže preporuka vlade.
