Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine jedno je od najvažnijih u trenutačnoj situaciji kad i vanjska trgovina, kao i ekonomija, trpe ogromne štete zbog pandemije koronovarisa koja je paralizirala svijet. O stvarnim štetama na bh. gospodarstvo precizne procjene dat će tek pokazatelji za travanj i dio svibnja, ali istodobno se treba raditi na donošenju kvalitetnih mjera oporavka, smatra Ljiljana Lovrić, zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Lovrić u intervjuu za Večernji list BiH govori i o zaštiti domaće proizvodnje, koridorima za prijevoz roba te predviđanjima koje će se gospodarske grane najprije oporaviti, a koje pak teško stati na noge bez kvalitetne pomoći države.
Utjecaj pandemije koronavirusa na ekonomiju, nakon zdravlja ljudi, nametnuo se kao glavna tema u politici, javnosti, medijima u gotovo cijelom svijetu. Kako se, po vašem mišljenju, BiH nosi s posljedicama epidemije na gospodarstvo?
Ako promatramo retrospektivno i malo šire od BiH, usporavanje gospodarskog rasta počelo je još i prije pojave pandemije COVID, koja je pridonijela dodatnom usporavanju našega gospodarskog rasta. BiH nije izolirani otok niti je imuna na takva kretanja, prvenstveno zbog činjenice da je u segmentu gospodarstva usko povezana sa zemljama okruženja, odnosno Europskom unijom, i samim tim imamo princip “spojenih posuda” kod kretanja roba, kapitala, usluga. O snalaženju države u ovoj situaciji mogu komentirati uime moje institucije, odnosno Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, gdje sam na poziciji zamjenice ministra, i kazati kako je Ministarstvo odgovorilo kvalitetno, u punoj koordinaciji sa svima, posebno mislim na Vanjskotrgovinsku komoru i Upravu za neizravno oporezivanje, a u skladu sa svojim nadležnostima.
Kretanje roba i kapitala jedan je od glavnih uvjeta razvoja ekonomije. U kojoj su mjeri uvoz i izvoz u BiH, odnosno iz BiH, u ovom trenutku pogođeni pandemijom?
Kad govorimo o vanjskotrgovinskoj razmjeni, odnosno uvozu i izvozu, tu je poprilično nezahvalno, odnosno još uvijek prerano komentirati bilo što, iz jednostavnog razloga što mi još uvijek nemamo stvarnu sliku stanja, odnosno kretanja vanjskotrgovinskih pokazatelja. Ovakvog sam stava iz jednostavnog razloga što su za zbrajanje posljedica ključni mjesec travanj i dio svibnja, a podatke konačne za to još uvijek nemamo. Obrađene podatke imamo za prva tri mjeseca 2020. godine, i oni jesu u padu u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ali ne alarmantno, no najveći udio u smanjenju, naravno, ima mjesec ožujak. Za prvo tromjesečje 2020. imamo pad uvoza od 7,2%, pad izvoza za 5,2%, ali povećanje pokrivenosti uvoza izvozom za 1,3% i smanjenje trgovinskog deficita za 10,2%. Ovi podaci, kako sam kazala, nisu dovoljni da bi se formirala konačna slika, ali su dovoljni za neku preliminarnu procjenu kretanja. Naravno, ne smijemo zaboraviti da su neki od naših najznačajnijih trgovinskih partnera bili teško pogođeni širenjem COVID-a, a to je nešto na što ni jedna institucija u BiH ne može utjecati ili gospodarstvenik, to, u konačnici, zovemo višom silom.
Imamo li osigurane stabilne lance opskrbe hranom i lijekovima, ali i repromaterijalima bez kojih će mnogi proizvodni kapaciteti, jednostavno, morati stati?
Naravno. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH je, kao nadležno ministarstvo i kao CEFTA kontakt-točka za BiH, u suradnji s nadležnim institucijama, iskordiniralo listu strateških roba za Bosnu i Hercegovinu i zajednička lista strateških roba dogovorena je na razini zemalja CEFTA-e. Paralelno s tim procesom vođen je i proces uspostave tzv. zelenih trakova, odnosno graničnih prijelaza preko kojih roba može nesmetano prolaziti, znači princip koridora. Također, u suradnji s poreznim upravama, kod nas je to Uprava za neizravno oporezivanje, nadograđen je i sustav elektroničke razmjene podataka, tzv. SEED, da bi se mogla izvršiti prednajava roba s liste o kojoj sam govorila.
Kad smo kod uvoza hrane, u kolikoj mjeri se naša zemlja zaista može osloniti na vlastite kapacitete proizvodnje hrane, što nikako ne bismo trebali, a i dalje uvozimo poput pitke vode?
Ovdje ću možda morati biti malo opširnija, zbog konteksta. Možda će netko pomisliti kako nisam dovoljno veliki “patriot”, ali pokušavam biti maksimalno realna i sagledavati stvari iz različitih rakursa. Veliki sam protivnik populističkih priča o raznoraznim zaštitnim mjerama i zatvaranjima granica. Kako sam na početku kazala, BiH nije izolirani otok i sama ne može živjeti. Osnove razvoja gospodarstva leže u kretanju ljudi, roba, usluga i kapitala, a mi bismo zatvarali granice, ali samo s jedne strane, strane ulaska roba u Bosnu i Hercegovinu, i time “štitili” domaće. To je, naravno, nemoguće i takav pristup je u korist vlastite štete. Prije svega, što vi ulaskom u ugovorni odnos imate obvezu poštivati principe ravnopravnosti. Obostrano. Nadalje, BiH je imala višestruku korist od otvaranja tržišta prema svijetu, prije svega, zbog dolaska svježeg kapitala, a to je opet princip spojenih posuda, koji rezultira uvođenjem novih tehnologija, rastom broja zaposlenih, boljim punjenjem proračuna itd. O trgovinskim odnosima u kojima se nalazi BiH pregovarali su domaći stručnjaci i jako su dobro ispregovarani s odgovarajućim mehanizmima zaštite. Članstvo u trgovinskim sporazumima nije nedostatak nego prednost jer kroz to dobivate veće tržište za plasiranje svojih proizvoda, a samim tim i veći priljev novca. U Bosni i Hercegovini imate jako puno gospodarskih subjekata, iz svih proizvodnih i uslužnih sektora, koji su mjesto za svoje proizvode našli na svim kontinentima svijeta. Princip kojim su to uspjeli zove se konkurentnost proizvoda, a da biste imali konkurentan proizvod, on mora ispunjavati standarde. E, upravo je to naš najveći problem, bijeg, da ne kažem opstrukcija, od ulaska u proces ispunjavanja standarda koji bi svim proizvodima osigurao izlazak na ino tržišta, odnosno plasman. Poseban je problem u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, spomenuli ste vodu, makar se taj proizvod izvozi na mnoga tržišta, jer su tu i standardi najzahtjevniji, a da bi se to prevladalo, nužno je uskladiti i zakonodavstvo i standarde. Naravno, puno je lakše širiti populizam o ugroženosti, nego pokazati dobru volju kroz zakonska i tehnička rješenja.
Hoće li nas ova pandemija osvijestiti da se u značajnoj mjeri okrenemo domaćoj proizvodnji i mogu li se državne institucije aktivnije uključiti u promociju domaće proizvodnje?
Državne institucije itekako su uključene. U zaštitu onog što se zove bosanskohercegovački proizvod osobno se bavim punih 13 godina. Problem nastaje kada se određene stvari moraju zakonski definirati. Tu na kraju obično najviše opstrukcija bude od onih koji najviše “brane” domaću proizvodnju. Promocija iziskuje prethodno zadovoljavanje standarda, odnosno konkurentan proizvod. Da bismo to imali, svi moramo dati doprinos, od proizvođača do države.
Kad su u pitanju epidemiološke mjere koje se poduzimaju u BiH, znamo da su krizni stožeri organizirani na entitetskoj razini, a u Federaciji BiH i dalje na razini županija. Posljedica takvog načina organiziranja su različite mjere. Koliko su ujednačene ekonomske mjere oporavka od utjecaja epidemije?
Krizni stožeri, kao ad hoc tijela, bez obzira na razinu, koliko znam, nisu nadležni za predlaganje i donošenje mjera oporavka, nego nadležne institucije, od države do lokalne zajednice, odnosno vlade. Mislim kako je o mjerama, stvarnim, još uvijek rano govoriti iz razloga što nitko još uvijek nema stvarno stanje i presjek posljedica epidemije jer još uvijek nije proglašen kraj epidemije. Ali, naravno, mora se projicirati i reagirati unaprijed. Naravno da se i u ovoj situaciji vidjela sva tegoba ovako uređenog društva, ali, bez obzira na to, da smo svi kojih se tiče poštivali procedure i rokove koje smo obvezni poštivati i u stanju potpune homeostaze društva, bilo bi puno manje nejasnoća. Mišljenja sam kako je vrlo teško ujednačiti bilo kakve mjere, uključujući i mjere ekonomskog oporavka, a tu mislim na unutarnje tržište, jer su entiteti, po ustavima, gotovo autonomni u odlučivanju. Imamo primjer neujednačenosti kod provođenja higijensko-epidemioloških mjera, svakodnevno. Na razini države situacija je nešto drugačija, prohodnija, mislim, naravno, na koordiniranje mjera u sektoru međunarodne trgovine.
Koje bi se ekonomske grane, po vašem mišljenju, mogle najprije oporaviti, a oporavak kojih će biti spor i mukotrpan?
Kvalitetan oporavak podrazumijeva kvalitetne mjere i kvalitetno provedene mjere. Kvalitetne mjere podrazumijevaju relevantne i konačne podatke, koje mi još uvijek nemamo. Ali, ponovit ću da se, i bez obzira na sve to, mora unaprijed reagirati, naravno, najbolje što možemo. Po preliminarnim pokazateljima, proizvodni sektor dosta se dobro “snašao” u ovoj situaciji, u smislu da su mnogi pronašli nova tržišta za plasiranje svojih proizvoda, dok je najviše stradao sektor usluga, tu prvenstveno mislim na turizam. No, sektor usluga se i najbrže oporavlja, samo će ovog puta biti nužna i kvalitetna financijska pomoć države. •
