rvi rezultati popisa stanovništva 2021. potvrdili su ponovno da izumiremo. Tko je kriv? To pitanje, ali i druga vezana uz ovu problematiku postavili smo Stjepanu Štercu, demografu i profesoru s Fakulteta hrvatskih studija. U samom početku Šterc je istaknuo da je glavni krivac izvršna vlast, ali krivi su i oni koji su u oporbi jer o ovoj problematici traje muk već 30 godina. U činjenici da smo mi treća zemlja u svijetu koja ima više stanovništva izvan domovine, vidi potencijal koji treba iskoristiti jer to stanovništvo ima veliki investicijski potencijal. - Narodna banka je izašla s podatkom da je to stanovništvo poslalo u financijski sustav preko 20 milijardi kuna na godišnjoj razini. Ako hrvatsko iseljeništvo ima financijsku moć poslati preko 20 milijardi poslati svojima, za gradnju kuću, školovanje, za kupovanje namještaja, za život, koliki je njihov investicijski potencijal. Kažu stručnjaci vjerojatno i tri, četiri puta veći. Taj povratak se mora temeljiti na investicijama hrvatskog iseljeništva u Hrvatsku. To je irski model.
U kojem trenutku će se po vašem mišljenju dogoditi ta kap koja će preliti čašu?
Od 2001. godine do 2021. godine, u dva popisna razdoblja, promijenila se biračka populacija za gotovo dva milijuna. Oko milijun i pedeset tisuća je preminulo, to je starija populacija koja u principu ne traži promjene. Oko 850 tisuća mladih je ušlo u 19 godinu i imalo pravo glasa. To je populacija koja traži promjenu. Kako do tih promjena nije došlo, izgubili su taj bunt i svoju odluku o traženju promjena su zamijenili odlukom o odlasku iz Hrvatske. Nama se događa da Hrvatsku napuštaju uglavnom mlade obitelji s djecom. Ostaje relativno starija populacija koja se može na izborima tehnički dohvatiti. Pogotovo zadnji izbori gdje je vlast osvojena sa nekih 17 posto ukupnog biračkog tijela. Vi te izbore možete dohvatiti kroz tehničku organizaciju stranke, kroz call centar, kroz baze podataka, kroz obaveze članstva s kim mora razgovarati i dovesti ga na izbore i tako dalje. To se čini zadnjih nekoliko izbora. Teško je prognozirati kada će se dogoditi taj bunt i traženje ozbiljnijih promjena, ali će se dogoditi po mojoj procjeni kada se počnu ugrožavati temeljni sustavi u državi, kada se recimo krene lomiti mirovinski sustav.
Kada se može očekivati slom mirovinskog sustava?
Ja sam radio jednu studiju i tada je bila procjena da će to biti najviše do deset godina. Sada je prošlo već četiri godine. S obzirom na ubrzavanje iseljavanja i ovu depopulaciju od 400.000 ljudi koja je registrirana na popisu 2021. godine uz političku mirnoću kakvu sad imamo, nama se može dogoditi da se poveća prirodni pad u deset godina sa 160.000 na preko 200.000 ljudi, a može nam se dogoditi i da ovaj preostali potencijal iseljavanja isto tako napusti zemlju. To je nešto što je pretpostavka. Mi kada radimo na analizama, ne smijemo stati na tome, nego moramo na osnovu toga raditi projekcije kako bismo upozoravali politički sustav što činiti. Moja je procjena još jedno 6,7 godina.
Kada to kažete politici, koji je odgovor?
Ja sam bio četiri godine u izbornom stožeru HDZ-a pri samom vrhu i izbornom stožeru predsjednice na prvim izborima. S obzirom da dolazim s PMF-a, radilo sam sve te procjene, vjerojatnosti, varijante itd. Postavio nekakav model na samim izborima. Štoviše Tada sam bio pozvan da budem dio savjetničkog tima HDZ-a, kojeg oni kolokvijalno zovu "Vijeće mudraca". Tu su bili svi bivši premijeri, njihovi zamjenici i nekim čudom ja. Samo na prvom sastanku sam bio, poslije me više nisu zvali. Svi su izrekli što trebaju, dođe do mene. Ja sjedim do Pita mene Škegro "bi li htio ti Stjepane što reći". Ja počnem tu svoju priču. Izravno izgovaram negativnosti koje nas čekaju. Oni su se samo nasmijali. Nije se ništa posebno dogodilo. Apsolutno ništa.
To su onda neki šaljivi mudraci.
Potpuno je logično da vlast bude kritizirana. To se radi svugdje. Ne možeš samo hvaliti vlast. Ovdje je postavljen sustav tako da se svi dive vrhu stranke. Vi ne možete vjerovati kada dođete na sastanak kolika je to udivljenost sa vrhom stranke, njihovim postupanjem, odlukama itd. Nemate čovjeka koji će reći "čekaj malo kuda vodimo ovu zemlju". Nemate elementarne hrabrosti. Kada se pojavi netko tko to izgovori, on postane disident. Onda ga kroz novinski sustav, koji je najamna snaga političkog sustava, krene na njega. Mene su proglašavali ovakvim i onakvim iako sam ja postupao kao svaki znanstvenik kojemu je obaveza obavještavati javnost o negativnim procesima koji nas čekaju.
Jesu li vam se obratili sada?
Ne. Iako kada se susretnemo, naši su sastanci vrlo neobični. Nema tu neke ljutnje, to se rješava kroz smijeh. Nisu me nazvali, niti se usude nazvati. Sve ovo što se događa, oni znaju. S obzirom da sam im ja držao predavanja, da sam im radio program, ne samo HDZ-u. Ja sam bar pet političkih stranaka radio program demografske revitalizacije, jer sam smatrao da je to strateška nacionalna problematika i da oko toga treba postojati konsenzus apsolutno svih opcija.
Što nam je činiti?
Nije sve izgubljeno. Ja ću vam dati primjer zemlje koju sam često spominjao. I nakon što sam spominjao dvije zemlje u javnosti sam razgovarao s njihovim veleposlanicima. Oni su meni pokazali sve modele. Irska je 60-ih godina pala na dva milijuna stanovnika, imala je isto kao i mi preko četiri milijuna. Vidjeli su da se sve raspada, odlazi. Onda su počeli donositi odluke u interesu stanovništva. S obzirom da Irska ima 15 puta više iseljenika nego stanovnika u Irskoj, njihov je nevjerojatan potencijal, bogatstvo iseljeništva. Postavili su model, gdje su svako ulaganje irskog iseljeništva u zemlju, oslobodili plaćanja poreza na dobit na deset godina. Nisu ih pozvali vratite se, ali onda su iseljenici shvatili da im je jeftinije i isplativije poslovanje u Irskoj. Tu je počelo podizanje Irske. Drugi model je bio gdje su počeli poticati djelatnosti koje su se temeljile na resursima irskog prostora. Kako? Poreznim sustavom. Oslobađali su poreza djelatnosti koje se temelje na potencijalu irskog prostora. To je apsolutno jedan od modela koji se mora početi primjenjivati u Hrvatskoj. S druge strane imate primjer Mađarske, koja je posložila klasičnu populacijsku politiku na najvišu razinu. Bez obzira što živimo u modernom europskom društvu, još uvijek se gotovo 80 posto djece rađa iz brakova. To je jasno, nema previše mudrovanja oko toga. Njihov politički establišment je zaključio da je izrazito bitno poticati stupanje mladih u brak otvarajući kreditne linije prema njima. Ovisno o broju djece koje će imati u tim brakovima, taj kredit će se vraćati u postocima ili se neće uopće vraćati. To se pokazalo kao jedna izvanredna mjera. Kako možemo imati iste poreze za sve prostore u Hrvatskoj, za one gdje je urbana koncentracija velika i one koji su prazni. Kako možemo imati iste poreze za sve djelatnosti. Spomenuo sam već irski model, gdje se porezno potiču djelatnosti koje se bave temeljnim resursima. I kako možemo imati iste poreze za sve obitelji. Odgovor je bio uvijek sustav nije spreman. Onda sam ja postavio pitanje "recite mi koliki je PDV iz brodsko-planinskih područja u Hrvatskoj u ukupnom PDV-u. Moja pretpostavka je bila 8,9 posto. Onda su mi ljudi koji su te struke rekli da je to niti jedan posto. Što će onda nama PDV u tom području. Onda je odgovor da će se to iskorištavati, da će se ljudi prijavljivati tamo, a neće biti stvarni. Zašto onda imamo uopće sustav koji treba to kontrolirati?
Ima li država kapacitet primiti strane državljane na jednak način kao što su naši državljani primljeni u stranim državama?
Taj proces je započeo. To se u demografiji zove proces zamjene stanovništva kod populacije koje su malobrojne kao što je Hrvatska, druga je priča kod populacija od 80 milijuna stanovnika kao što ima Njemačka. Zamjena ili supstitucija stanovništva je u Hrvatskoj počela prije dvije godine. Otprilike koliko stanovništva se iseli, oko 41, 42 tisuće stanovnika, toliko i useli, nešto malo manje. U pravilu, sve vam zemlje imaju selektivnu imigraciju. Prihvaća se ono stanovništvo koje je kao radna snaga interes njihovim gospodarstvima. U slučaju Hrvatske, ta selektivna imigracija može biti još izravnija. Zato što imamo više stanovništva s hrvatskim identitetom u iseljeništvu nego u Hrvatskoj. Uz selektivnu imigraciju, naravno da će se morati ići i na ostalu populaciju koja je nama nužna da bi se nama pokrila radna mjesta. Ali mi nemamo imigracijsku politiku.
