Unatoč višegodišnjoj bošnjačkoj propagandi i pokušajima da se postrojbe HVO-a u BiH okarakteriziraju neprijateljskim te promatraju isključivo kroz prizmu po mnogima nepravednih haaških presuda, postoje brojni događaji iz rata koji na ulogu HVO-a bacaju sasvim novo svjetlo, piše Večernji list BiH.
Strašni zločini
Osim nemjerljivog doprinosa uspostavi trajnog mira u BiH i oslobađanju od Vojske RS-a okupiranih teritorija, HVO je uradio mnogo humanih poteza. Jedan od njih je prihvat i pomoć muslimanskim izbjeglicama iz Prijedora, 20. lipnja 1992., dan nakon početka sukoba Hrvata i u to vrijeme Muslimana, odnosno njihovih oružanih snaga u Uskoplju. Ovih je dana u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu kod Prijedora ukopano 16 žrtava zločina koje su stradale prije 30 godina. Nakon što je krajem travnja 1992. SDS preuzeo kontrolu nad strukturama vlasti u Prijedoru i počeo s JNA progon nesrpskog stanovništva, zločini u Prijedoru u kojemu je ubijeno više od 3000 civila, postaju masovna pojava. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2500 Prijedorčana, a za oko 620 žrtava se traga. Posmrtni ostaci pronađeni su na 501 lokaciji, u 73 masovne grobnice na području 10 općina i tri države - BiH, RH i Srbije, podaci su Udruge. Dio onih kojima je uspjelo pobjeći iz pakla zločina u Prijedoru spas je potražio i našao u Hrvatskoj. Za dio njih put je vodio preko planine Vranice i Uskoplja gdje su im pomogli i zaštitili ih pripadnici HVO-a. Epizoda s autobusima punim izbjeglica iz Prijedora odigrala se 20. lipnja 1992., samo dan nakon prvog otvorenog sukoba između HVO-a i Armije RBiH u Uskoplju. U tom vrlo osjetljivom trenutku pripadnici uskopaljskog HVO-a polažu test humanosti na obroncima planine Vranica. Prema kazivanju svjedoka događaja, pripadnici HVO-a pregledali su autobuse, njih oko 10-ak, a nakon što su vidjeli da su u njima civili, nahranili su ih, dali im vodu i omogućili siguran prolazak kroz teritorij koji je bio pod njihovim nadzorom dok je Armija RBiH napadala s položaja iz središta Uskoplja. Jedna od žena iz konvoja, posvjedočili su nam uskopaljski dragovoljci Domovinskog rata, pitala je tko to puca, a kad joj je rečeno da je u pitanju Armija RBiH uzviknula je: “Jadna ja, krenula sam u Hrvatsku, a oni pucaju po Hrvatima”, rečenica je koja se mnogima urezala u sjećanje. Uskopaljski dragovoljci koji će krajem srpnja obilježiti godišnjicu osnutka brigade “Dr. Ante Starčević” vjeruju i nadaju se da će im se netko iz konvoja javiti kako bi se zajedno prisjetili tih dramatičnih trenutaka u kojima su im pomogli.
Hrvati stradali
Na isti način tijekom sukoba, u siječnju 1993., uskopaljski HVO ponio se isto i prema Tuzlanskom konvoju omogućivši mu siguran prolazak kroz dio pod njihovim nadzorom. S druge strane, konvoj humanitarne pomoći “Kruh sv. Ante”, koji su predvodili u studenome 1993. ubijeni gvardijan fojničkog samostana fra Nikica Miličević i župnik župe Uskoplje fra Vinko Tomas, zaplijenjen je 16. svibnja 1993., od strane vojnika diverzantskog odreda i 1. bataljuna 317. brdske brigade Armije RBiH, iako je fra Nikica Miličević imao odobrenje za kretanje potpisano od Rasima Delića i Milivoja Petkovića. Pripadnici Armije RBiH otuđili su 13 kamiona i svu robu, 5 vozila, više od 350.000 maraka novca u raznim valutama, nakit, satove... Sudionike konvoja, koji su imali iskaznice HVO-a, fizički su i psihički maltretirali. Sličan tretman imao je i humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”. Na povratku iz Lašvanske doline, pri prolazu kroz Uskoplje, 22. 12. 1993., napadnut je od strane vojnika Armije RBiH, poginuo je vozač Ante Vlajić iz Splita, a tri sudionika konvoja su ranjena.

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće