Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća ispred središnjega Križa na groblju Svetoga Ante Padovanskoga u Žegaru obilježena je trideseta obljetnica utemeljenja Glavnoga stožera Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) regije Bihać. Bilo je to studenoga ratne 1992. godine kao izraz volje i želje hrvatskoga naroda da se obrani od srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu i sačuva svoja ognjišta i tadašnji slobodni bihaćki okrug, piše Večernji list BiH.
Puno je vremena prošlo, no sjećanja ne mogu nestati i ne mogu se izbrisati
Izaslanstvo Koordinacije braniteljskih udruga HVO regije Bihać predvođeno njezinim predsjednikom i ratnim dozapovjednikom Glavnoga stožera Franjom Grgićem, položilo je cvijeće i upalilo svijeće pred središnjim križem na groblju Sv. Ante Padovanskoga u Žegaru. Tom prigodom oživjeli su uspomene na utemeljenje Glavnoga stožera HVO prije trideset godina. Radovan Klepić jedan je od preživjelih, bivših pripadnika ove postrojbe i danas se još sjeća toga povijesnog trenutka. - Puno je vremena prošlo, no sjećanja ne mogu nestati i ne mogu se izbrisati osobito što su mnogi moji prijatelji, ne samo u HVO-u već i u Petome Korpusu otišli, poginuli su. Toga mi je najviše žao. Na početku Glavni stožer je bio u Vojarni Adila Bešića. Bio je to ured do Ramiza Drekovića, Šantiću do Drekovića. Tu je počelo, a onda smo prešli dolje u centar grada, baš ondje blizu Robne kuće. Tu smo te urede zauzeli, vreće, pijesak, ulaz zaštitili, prisjetio se toga zlokobnog vremena Radovan Klepić, bivši bojovnik HVO regije Bihać, bivši tajnik Glavnoga stožera i vozač pukovnika Vlade Šantića, zapovjednika Glavnoga stožera HVO regije Bihać.
Radovan dodaje kako se u miru i slobodi sa svojim suborcima, bivšim pripadnicima HVO-a institucionalnim putem bore za svoja prava i bolji materijalni položaj u društvu. Kaže kako su sve bitke bile teške i sudbonosne a teški trenuci kad su god ginuli suborci. Možda najteži kad je agresor zauzeo Skočaj koji je bio u zoni odgovornosti Hrvatskoga vijeća obrane. Bio je to žestok napad u kojem je, prisjeća se, neprijatelj došao skoro do Žegara. Poginulo je mnoštvo njegovih suboraca koji su časno i pošteno branili i obranili Bosnu i Hercegovinu.
„Nijedan pripadnik HVO niti Armije, niti MUP-a na ovim prostorima nije procesuiran za ratne zločine, i to je bogatstvo koje imamo“, kaže Franjo Grgić, ratni dozapovjednik GS HVO regije Bihać.
- Trideset godina u životu čovjeka znači puno. Tako i mi danas, na današnji dan, ne damo zubu zaborava da obilježavamo te značajne datume za opstojnost hrvatskoga naroda na ovim prostorima jer je Glavni stožer izrodio postrojbe poput 101. Pukovnije i ostalih svih poststožernih postrojbi. Mi smo zajedno s pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine ovdje branili i obranili grad Bihać. Na to smo ponosni. Nijedan pripadnik HVO niti Armije, niti MUP-a na ovim prostorima nije procesuiran za ratne zločine i to je ono bogatstvo koje mi imamo, kazao je Franjo Grgić, ratni dozapovjednik Glavnoga stožera HVO regije Bihać i predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga HVO regije Bihać.
1100 pripadnika mobilizacijom je prošlo kroz postrojbe HVO. Skupo smo platili cijenu rata.
Bogatstvom predsjednik Grgić smatra i to što među pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine nije bilo sukoba na ovim prostorima. To i danas dokazuju zajedničkim obilježavanjem svih značajnih datuma i HVO-a, i Armije i MUP-a R BIH, obilazeći spomen-obilježja i odajući počast svim poginulim braniteljima. Tridesetu obljetnicu utemeljenja GS HVO regije Bihać prigodno su obilježili i predstavnici Udruge HVIDR-a Bihaća odajući počast poginulim, nestalim i umrlim braniteljima u Domovinskom ratu. U vrijeme utemeljenja Glavnoga stožera HVO regije Bihać 10. studenoga 1992. godine, pripadnici HVO su dobili vlastitu zonu odgovornosti koju su potpisali tadašnji pukovnik Vlado Šantić i bojnik Ramiz Dreković, tadašnji zapovjednik 5. Korpusa ARBIH Ramiz Dreković, na potezu od Izačića do Dobrenice u dužini 42 kilometra. Oko 750 pripadnika HVO-a je prošlo kroz postrojbe tadašnje Bojne, kasnije 101. Pukovnije a ukupno 1100 pripadnika mobilizacijom je prošlo kroz postrojbe HVO. Skupo su platili cijenu rata jer su poginula 72 pripadnika HVO-a, 250 ih je teže i lakše ranjeno a za tri pripadnika još uvijek se traga.
