New York Times je objavio opsežan tekst u koji se bavi temom čovjekove ovisnosti o visoko prerađenoj hrani. Naime, više od 50 posto kalorija koje unese prosječni Amerikanac dolaze iz visoko prerađene hrane koja obiluje visokim udjelom soli, šećera, ulja, masti i drugih aditiva. Napravljena su dva znanstvena istraživanja oprečna u zaključcima. Zaključak znanstvenice Ashley Gearhardt je da visoko prerađena hrana doista može izazvati ovisnost kod ljudi vrlo sličnoj onoj koja se javlja konzumacijom kokaina, cigareta ili alkohola dok dr. Hebebrand osporava tu tvrdnju, prenosi Jutarnji.
Doktorica Ashley Gearhardt, profesorica na odjelu psihologije Sveučilišta u Michiganu je provela znanstveno istraživanje na više od 500 ispitanika da li visoko prerađena hrana potiče ovisničko ponašanje kao što su intenzivna žudnja, gubitak kontrole i nemogućnost smanjenja navika unatoč štetnim posljedicama.
Gearhardt je zaključila kako redovita konzumacija namirnica poput pizze, cheeseburgera, čokolade, čipsa, sladoleda i prženih krumpirića ima mnogo zajedničkog s tvarima koje izazivaju ovisnost poput cigareta i kokaina jer im nedostaje tvari koje usporavaju apsorpciju u organizam poput vlakana, vode i proteina. Dakle, tvari u takvoj vrsti hrane koje su najpoželjnije i izazivaju najveću ugodu se rafiniraju, zatim u velikoj količini bildaju u proizvode pa konzumacijom dolazi do brze apsorpcije u organizam. Mozak takvu neometanu apsorpciju doživljava kao nagradu i logično je da traži novu dozu.
Tvari iz visoko prerađene hrane koje posebno potiču ugodu i "pale lampice" u mozgu za spomenuti sustav nagrađivanja su sol, umjetne arome i zgušnjivači jer osim što se brzo apsorbiraju u organizam ujedno poboljšavaju i teksturu hrane. Gearhardt je to usporedila s primjerom cigareta s mentolom gdje mentol prikriva negativnu aromu i okus cigarete i dobivate "savršenu" dozu nikotina u još privlačnijem izdanju. Prirodna hrana, poput recimo jagoda sadrži visok postotak šećera, ali malo masnoće i neće izazvati ovisnost jer nije napucana svim mogućim drugim tvarima koje ukazuju mozgu da se radi o nagradi koju toliko želi. Prirodnim namirnicama "uvijek nešto nedostaje" da bi isprovocirale ovisnost i zato je visoko prerađena hrana toliko nezdrava.
U jednoj drugoj studiji, Gearhardt je ukazala da su ispitanici koji su se "skidali" s gaziranih pića iskusili simptome nalik ovisničkoj apstinenciji od droga. Neki od simptoma bili su: razdražljivost, umor i golemi osjećaj tuge. Osim toga, dugotrajnom konzumacijom stječe se i tolerancija koja dovodi do potrebe za sve većim količinama da bi se postigao isti užitak na koji je mozak navikao.
Johannes Hebebrand osporava tvrdnju da visoko prerađena hrana može uzrokovati ovisnost jer ni jedna od tvari ne djeluje na središnji živčani sustav i ne mijenja trenutno stanje svijesti kao što to čini nikotin u cigareti ili etanol u alkoholnom piću. Dodaje kako u visoko prerađenoj hrani ne postoji ni jedan kemijski spoj koji se može izdvoji kao zarazan. Pojasnila je to i na problemu pretilih osoba koje ne biraju određenu vrstu namirnica kojom se prejedaju već konzumiraju širok spektar proizvoda. Dodaje kako okidače za prejedanje i "ovisnost o hrani" treba tražiti u psihološkim stanjima takvih osoba poput stresa, dosade i usamljenosti, a ne u točno određenim kemijskim spojevima.
