Skriveno među plodnim posavskim poljima u istočnom dijelu oraške Posavine nalazi se Jenjić.
Svaka priča za sebe
Svaki dolazak u to najmanje selo Grada Orašja stvara iznova poseban osjećaj, osobito ljeti zbog prelijepog krajolika s prekrasnim kućama i uređenim dvorištima. Iako malo po broju stanovnika, jer ima ih oko 100 i čak triput manje nego na prijeratnom popisu, veliko je po srcu i duhu svojih ponosnih mještana. Jenjić je više od broja, mjesta na karti, simbol je to herojskog otporna i žrtve u Domovinskom ratu, vjere i nade. Svaka obitelj, svako polje, svaka priča nosi sa sobom djelić prošlosti i snagu za budućnost. Dostojno i primjerenim sadržajima obilježili su i ove godine spomendan na sve poginule, umrle i nestale branitelje u Domovinskom ratu, 1. i 2. svjetskom ratu, jer u Jenjiću duh zajedništva i ljubavi prema rodnoj grudi nikada ne blijedi.
Ispred mjesne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije održana je sveta misa. U nadahnutoj propovijedi vlč. Marijan Brkić istaknuo je kako je dobro što branitelji danas ne govore o mržnji, što treba poticati, ali, naglasio je, to ne znači da zaboravljaju jer ne smiju se zaboraviti trenuci kada je neprijatelj poharao i raselio to ponosno selo. Uputio je na značaj vjere jer bez nje, naglasio je, današnji čovjek postaje žrtva svih agresivnih tekovina modernog vremena.
Na Dan sjećanja u Jenjiću pokraj spomen-obilježja, na kojem su ispisana imena 34 stradala mještanina, vijence su položila s pažnjom i poštovanjem izaslanstva udruga iz Domovinskog rata, Grada i Posavske županije, prijatelji Jenjića. Među brojnim uzvanicima bili su predsjednik Skupštine i Vlade PŽ-a Blaž Župarić i Đuro Topić te ministar branitelja PŽ-a Ilija Mišković. Topić je naglasio kako je potrebno pružiti potporu svima koji žive i planiraju živjeti u tom mjestu jer pokazuju hrabrost ostati i opstati tamo gdje su njihovi korijeni. - Ovo je malo selo burne povijesti koje je imalo i brojne izazove, a na spomendan se s dužnim poštovanjem prisjećamo, prije svega, poginulih branitelja koji su živote dali za obranu Posavine - naglasio je predsjednik županijske Vlade Topić.
- Ljudi koji danas ovdje žive prošli su brojne kalvarije, od Domovinskog rata u kojem je mjesto potpuno razrušeno i raseljeno do poplava koje su dodatno uništile brojne obiteljske domove i donijele novi nemir i brigu. Ovdje je žilav narod te voli i ljubi svoju rodnu grudu pa ima primjera onih koji su po tri-četiri puta kretali iznova, dizali se iz pepela i kretali u obnovu iz temelja uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi. Danas živimo mirnim, tradicionalnim životom u kojem gledamo u budućnost. Prije svega želimo da mladi koji stasaju za posao, a njih je 15-ak do 18 godina, dobiju kvalitetno radno mjesto kako ne bi išli prema Zapadu. Što se prioriteta tiče, svakako je to razminiranje jer želimo da taj opasan ostatak rata više ne bude nikada prijetnja sigurnom životu i radu u našem selu - kazao nam je Ivo Knežević, predsjednik Mjesne zajednice i Udruge invalida Domovinskoga rata, te istaknuo da su im gotovo sve obradive površine u funkciji. Izdvaja i primjer povratka sumještanina iz Austrije Mate Janjića.
Mladi farmer i inženjer poljoprivrede Mato primjer je migracije i povratka sa Zapada. Vratio se prije nekoliko godina iz Austrije u svoj Jenjić sa snovima o svojem doprinosu genetici u stočarstvu. U međuvremenu je zasnovao obitelj. Potvrđuje nam, nije se pokajao jer svoju Posavinu, kaže, ne bi mijenjao za inozemstvo.
Svijet globalno selo
- Danas je svijet globalno selo te, ako želite raditi, to možete svugdje, a ovdje čak ima više potencijala za napredovanje u stočarstvu - kaže Janjić koji je to dokazao nekoliko puta organizirajući znanstvene skupove na svojoj farmi u Jenjiću kako bi europskim stručnjacima pokazao praktičan uspješan inovativni primjer pristupa stočarstvu. Na odlasku iz živopisnog posavskog sela pozdravio nas je najstariji mještanin, i danas vitalni Bartol Janjić unatoč dalekoj 1937. godini kada je rođen, te za sebe tvrdi kako najviše poznaje povijest tog posavskog kraja.
