Sabor je jučer izmijenio zakon o obnovi, a nova bi pravila trebala znatno ubrzati čitav proces. Kako će u praksi izgledati njihova primjena, za Večernji list govori ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat.
Najavljujete da će novi zakon ubrzati obnovu, a istodobno se rebalansom smanjuju sredstva vašeg ministarstva. Kako to?
Ministarstvo je otpustilo 237 milijuna kuna, što je u odnosu na ukupno rebalansiranu svotu pojedinačno najveći iznos, no to ne znači manje novca za obnovu, baš naprotiv! Govori se o dobitnicima i gubitnicima, no nitko ne vidi da je, primjerice, MUP dobio 178 milijuna kuna koje će civilna zaštita iskoristiti za plaćanje računa izdanih u samom procesu obnove i to za poslove koji su već završeni, a nisu plaćeni. Dakle, mi već drugi puta otpuštamo novac namijenjen obnovi – upravo za obnovu, samo putem drugih resora. Na primjer, određeni novac dajemo i Hrvatskim vodama kako bi se podmirili troškovi za sanaciju vrtača nastalih na području Banovine. Dio sredstava ide i Hrvatskim cestama za angažman na nekoliko ključnih prometnica, a taj će se trošak kasnije vratiti sredstvima koja očekujemo primiti temeljem druge aplikacije prema Fondu solidarnosti EU. Dakle, svih 237 milijuna otpuštenih s proračunskih stavki Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine bit će iskorišteno upravo za potrebe plaćanja izvršenih radova. No, isto tako onda moram naglasiti kako ćemo mi već u 2022. godini, retorikom kojom javnost to prati, biti najveći 'dobitnici', s obzirom da ćemo proračun iz ove godine povećati za gotovo 830 milijuna kuna. Stoga, kritika koja dolazi od strane očito neupućenog dijela oporbe kako se sredstva za obnovu smanjuju jednostavno ne stoji i nije točna.
U dosadašnjem zakonu pokazali su se problemi s upravnim postupkom. Sada bi se stvar trebala ubrzati donošenjem neupravnih odluka o obnovi. Na temelju čega će ih Ministarstvo donositi?
Jedan od ključnih problema u dosadašnjem provedbenom dijelu obnove predstavljali su nam neriješeni imovinsko-pravni odnosi, koji su nam iz više razloga onemogućavali donošenje bilo kakve odluke. Isto nam je otežavalo i postupak upisa zabilježbe u slučaju nemogućnosti građana da uopće financiraju i vlastitih 20 posto sredstava potrebnih za pokretanje obnove. Ovim izmjenama to sada sve mičemo, s ciljem da olakšamo postupak donošenja odluke i ubrzamo pokretanje radova na terenu. Dakle, Republika Hrvatska i Grad Zagreb sada u potpunosti preuzimaju financiranje konstrukcijske obnove u ime građana, a onda ćemo im kroz europske grantove, kao i kredite koje će nuditi poslovne banke, dodatno nastojati pomoći da lakše dođu do izvora financiranja potrebnog za cjelovitu obnovu. Zbog svega toga, još jednom koristim priliku uputiti poziv svim građanima Zagreba i okolnih županija, ali i upraviteljima zgrada koji to do sad još nisu, da što prije podnesu zahtjev za obnovu prema Ministarstvu, pogotovo oni koji imaju žutu ili crvenu oznaku. Naš je cilj da ovih nešto više od 13 tisuća zaprimljenih zahtjeva sada što brže pretvaramo u konkretne odluke, kojima će se zatim zadužiti provedbena tijela da pokrenu projektiranje i temeljem troškovnika dođu do ugovora s izvođačima. Tek nakon toga, kada obnova bude provedena, generirat ćemo upravni akt koji će se zvati Rješenje o obnovi, kojim će precizno navesti sve što je država dala pojedinom vlasniku, suvlasniku ili upravitelju zgrade.
Zakon je predvidio i predfinanciranje troškova tamo gdje se vlasnici odluče sami krenuti u obnovu. Taj postupak zahtijeva nadzor u svim etapama. Tko će ga provoditi?
Provedbena tijela – Fond za obnovu odnosno Središnji državni ured na prostoru na kojem je proglašena katastrofa. Fond u ovom trenutku pokreće nabavu iznosa većeg od milijarde kuna, a dio te nabave je i ugovaranje nadzornih inženjera, operativnih koordinatora i projektanata. Tamo gdje građani ne žele sami ugovarati, ugovarat će Fond ili Središnji državni ured. Dakle, zadržavamo razinu kvalitetnog nadzora i kontrole, čemu u prilog govore i neki već odbijeni troškovi ili zahtjevi za naknadu sredstava za radove koji su napravljeni nekvalitetno. No, dakako, želimo građanima omogućiti da u obnovu krenu sami, što su neki već i napravili, na način da im pružamo priliku za osiguranjem potrebnih sredstava neposredno prije, tijekom ili nakon same obnove. Ključna je stvar da ti radovi budu izvedeni kvalitetno i od strane ovlaštenih izvođača, što je u interesu i samih građana, a uz to ćemo provjeravati i razinu nastalih troškova kako bismo lakše donosili odluku o pokrivanju istih.
U iščekivanju podzakonskih akata, možete li pojasniti što će konkretno biti zadaća Fonda i Središnjeg državnog ureda nakon što Ministarstvo izda odluku o obnovi?
Na temelju izdane odluke provedbena tijela će morati izraditi projektnu dokumentaciju i kontrolirati je kroz sustav tehničko-financijsko kontrole tamo gdje će to biti potrebno. U zakonu jasno piše da zgrade koje su gabaritno veće od određenog dijela bruto razvijene površine (BRP) moraju na reviziju. Nakon što revizori naprave svoje, taj će postupak iznjedriti troškovnike, na temelju kojih će onda i Fond i Središnji državni ured pokretati javnu nabavu i ugovarati konstrukcijsku obnovu.
Imaju li oni dosta ljudi za takav opseg poslova?
Opseg i dinamika ovog posla će se sada zasigurno povećati i o tome vodimo računa, svjesni činjenice kako će izdavanje odluka u narednom periodu ići mnogo brže, a da će isto trebati pratiti i ugovaranje samih radova. Do sada smo imali situaciju u kojoj su se tražila nova zapošljavanja, a s druge strane izjave da Ministarstvo ne izdaje dovoljno odluka ili zaključaka kako bi se stvari ubrzale. Najveći fokus će sada biti na pokretanju i organiziranju radova, te smo zbog toga Fondu dali odobrenje za zapošljavanjem novih 20-tak ljudi, te oni već od idućeg tjedna mogu otvoriti te natječaje. Što se tiče Središnjeg državnog ureda, u njemu je zaposleno više od 100 ljudi, ali svjesni smo da obnova nije jedina zadaća tog ureda. Dakle, čelnici dvaju provedbenih tijela imaju mogućnost, ali i odgovornost, napraviti kvalitetnu analizu i predložiti dinamički proces zapošljavanja sukladno dinamici posla koji će raditi.
Kao važna izmjena zakona spominjalo se micanje prebivališta kao zahtjeva za obnovu. Ipak, ono je u nizu situacija ostalo u zakonu.
Registar MUP-a velikim dijelom ima verificirane podatke i jasno je da se u obnovu prioritetno ide tamo gdje se može ustanoviti da su ljudi i stanovali. S obzirom na limitirane izvore financiranja, ali i činjenicu da postoji relativno velik broj objekata u kojima nitko nije živio niti imao prijavljeno prebivalište, prvo će se obnavljati one kuće u koje ćemo odmah nakon obnove moći vratiti ljude koji su sada u privremenom smještaju. Čelnici Fonda i Središnjeg državnog ureda već su dobili zadatak napraviti prioritetnu listu, odnosno u korespondenciji s jedinicama lokalne samouprave doći do pouzdanih podataka gdje su ljudi živjeli te što prioritetno treba obnoviti kako bismo ljude vratili u njihove domove.
Što s onima koji nemaju uredno prebivalište?
To će se morati rješavati putem. Smatramo kako nema smisla obnavljati kuće za koje nam je jasno da u njima nitko nije živio, a niti imao prijavljeno prebivalište ili boravište. O takvim ćemo objektima odlučivati kasnije. Prvi u obnovu idu objekti u kojima su ljudi živjeli i iz kojih su se morali privremeno iseliti zbog žute ili crvene oznake, a nakon toga i zgrade u kojima neki vlasnici eventualno i nisu prebivali.
Tko će utvrđivati imaju li ti ljudi prebivalište?
Provedbena tijela, uz registar MUP-a i pomoć lokalne samouprave. U ovom trenutku imamo nebrojeno mnogo anomalija koje nam onemogućavaju izdavanje bilo kakve odluke. Primjerice, ako je vama netko podnio zahtjev i želi obnoviti kuću na adresi kućnog broja 35, a osobna mu je iskaznica ili prebivalište na kućnom broju 53, netko mora ustanoviti na kojem kućnom broju ta osoba živi. Nažalost, to je zatečeno stanje, no mi ne ignoriramo ni jedan problem koji smo zatekli u provedbi. Naša su glavna nit vodilja brža obnova i kvalitetno izvedeni radovi, ali kad izdamo konačno rješenje o obnovi, moramo znati jesmo li obnavljali kuću na broju 35 ili 53, dakle za što je točno netko ostvario određeno pravo temeljem zakona. Siguran sam da će to ujedno potaknuti i brže rješavanje imovinsko-pravnih problema o kojima sam već govorio, ali i promijeniti način na koji se odnosimo prema vlastitoj imovini.
Hoće li takav princip biti primijenjen i u odnosu na uvjet legalnosti, hoćemo li prvo obnavljati ono što je legalno?
Prioritetno ćemo obnavljati one kuće i zgrade u kojima su ljudi živjeli, ali su zbog razine oštećenja morali iseliti. Nama se ti prioriteti kristaliziraju već temeljem trenutne baze zaprimljenih zahtjeva za obnovu. Upravo zbog toga još jednom apeliram, s obzirom na maksimalno pojednostavljenu proceduru, minimum potrebnih podataka za ispuniti zahtjev, 100-postotnu participaciju države i Grada Zagreba u konstrukcijskoj obnovi – podnesite zahtjev. Naši će službenici i dalje iz ostalih registara izvlačiti potrebne podatke, a zatim ćemo, nakon provedene obnove, izdavati rješenja temeljem kojih će se moći razriješiti i oni problemi pravne prirode koji su do sad stajali na mjestu.
Legalizacija objekata bez dodatnih troškova zvuči pomalo nepravedno.
To zvuči provedivo. Mi smo i više nego svjesni kako u cijelom ovom procesu neće sve teći glatko, jer uostalom ni ne radi se o nekoj jednostavnoj stvari. No, naprosto nam takav problem ne može stajati na putu do veće dinamike radova na terenu, a ne možemo ni ignorirati postojanje oštećenih zgrada u prostoru, čak iako one nisu legalne. U potpunosti se slažem da su takve stvari trebale biti riješene prije, no sada smo tu gdje jesmo i moramo donositi odluke koje će, vjerujem, dovesti i do uređenije slike prostornog planiranja.
Hoće li barem biti naplaćen komunalni doprinos?
Oni će platiti doprinos kojim će se onda plaćati obnova. Kada dobijete rješenje o obnovi i krenete upisati nekretninu, vi nećete biti abolirani postupka legalizacije. Ali, nećete morati naručivati projekt izvedenog stanja, plaćati geodeta i sve drugo što je inače potrebno, već će vam to sve pisati na rješenju. Kad bismo sve te parametre danas imali na stolu, mi bismo u svega nekoliko mjeseci sigurno obradili svih 13 tisuća podnesenih zahtjeva.
Novim zakonom predviđeni su europski pragovi za jednostavnu nabavu. Istodobno slušamo pritužbe na kvalitetu neposredno ugovorene nekonstrukcijske obnove na Banovini. Kako ćete spriječiti ovakve pojave?
Nisam se do sada htio obazirati na neke procese u prošlosti ali, recimo, u vrijeme obnove Gunje je sustav javne obnove, koji je tada već postojao, jednostavno derogiran i osmišljenih javnih poziva uopće nije bilo. Mi u procesu tzv. jednostavne nabave do europskih pragova ništa nećemo imati netransparentno. Sve će biti vidljivo svima koji će htjeti steći uvid što se kupuje, na koji se način ugovara i tko su izvođači. Kroz elektronički oglasnik javne nabave bit će vidljiv svaki predmet javnog poziva, svi koji su se javili, odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuđača i svi ključni elementi ugovora. Uz to, uvodimo i sustav tzv. dinamičke nabave. Dakle, radit ćemo jedan "scaning" onih koji su kvalitetni i mogu participirati u obnovi, a nakon toga će uslijediti prioritetna lista iz koje ćemo birati izvođače. Nije nepoznanica i ne želimo prešutjeti da u segmentu nekonstrukcijske obnove i danas ima onih koji su nekvalitetno obnavljali i mi taj trošak nećemo refundirati. Imate sad već priliku vidjeti da u sustavu nabave u segmentu nekonstrukcijske obnove na Banovini otkazujemo ugovore i pokrećemo kaznene prijave protiv onih koji su obnovu radili nekvalitetno, a to je i poruka svima drugima. Dakle, platit ćemo kvalitetnu nekonstrukcijsku obnovu, kvalitetnu izgradnju zamjenskih kuća ili uklanjanje onih objekata koji su do te mjere oštećeni da ih se mora srušiti. Za sve što bude nekvalitetno provedeno, u Hrvatskoj postoje oni koji imaju zadaću otkrivati korupciju, koji imaju mogućnost i pravo kontrolirati na koji način se troši proračunski novac. Te institucije će i dalje raditi svoj posao, možda još jačim intenzitetom jer će obim radova, siguran sam, biti puno veći početkom sljedeće godine.