U Vidovicama, selu u istočnom dijelu oraškog područja kroz koje su protutnjale sve ratne strahote, dočekana poslijeratna obnova pa onda sve ispočetka nakon poplave 2014. godine, danas je stalno nastanjenih oko 600 mještana i dvostruko više onih koji su svoj drugi dom našli na Zapadu, piše Večernji list BiH.
Dominira uzgoj žitarica
Svoje Vidovice ne zaboravljaju pa kućna ognjišta redovito obilaze, održavaju i sudjeluju pomaganjem u svim projektima, osobito humanog ili razvojnog karaktera. Glavno zanimanje mještana je poljoprivreda. A koliko je to težak i nepredvidiv taj posao, osobito kada priroda umiješa svoje prste, potvrdilo je i nedavno olujno nevrijeme. U Vidovicama smo obišli poljoprivrednika Iliju Katića i njegovu četveročlanu obitelj kako bismo doznali može li se, zapravo, živjeti od poljoprivrede.
- Kada bismo u Posavini nakon svakog nevremena mijenjali mišljenje o tome hoćemo li se nastaviti baviti ovim, istina, najtežim poslom, ovdje nikoga ne bi bilo. Nekada je dobro, nekada nije, ali tu sam gdje mi je najljepše. Težak je i naporan posao baviti se isključivo poljoprivredom, ali to je moje opredjeljenje i volim to što radim. Kao kada netko voli ući u ured, ja volim na njivu i raduje me kada nešto stvaram, a to se vidi iz dana u dan. Uvijek radite maksimalno iako ne znate što će biti sutra... Oluja vam može uništiti sve za nekoliko minuta. Zato se kaže da je ovo tvornica pod otvorenim nebom. Iako je danas puno mještana već zasnovalo svoje živote na Zapadu, ja ne planiram ići jer mislim da je i djeci ovdje bolje. Ipak, kada dođe vrijeme, neka oni odluče gdje će živjeti - počinje nam priču poljoprivrednik Ilija Katić.
Na oraško-domaljevačko-odžačkom području dominira uzgoj žitarica, prije svega, pšenice, kukuruza, uljarica te manjim dijelom uzgoj radno intenzivnih kultura.
– Zadovoljan sam životom u Vidovicama i poljoprivredom kojoj sam se posvetio. Obrađujem 80 ha zemljišta. Pretežito je to ratarska kultura, premda sam se prije bavio i povrtlarstvom, no sada uzgajam najviše pšenicu i ječam - kaže Ilija. Ilijin sin, srednjoškolac Sebastijan, već je stasao za pomoć obiteljskom gospodarstvu. Kaže nam kako mu odgovara život u Posavini i Srednjoj strukovnoj školi u Orašju, a kada dođe vrijeme za odluku hoće li ostati, kaže nam:
- Ima još vremena, tek sam krenuo u srednju školu, vidjet ću hoće li biti posla - kaže nam Sebastijan dok se priprema da na malom traktoru za košenje obiđe nekoliko dvorišta i pokosi travu kako bi ujedno zaradio i za džeparac. Dio zarađenog ide malenoj sestri Miriam, koja također pripomaže bratu, a oboje ocu Iliji i majci Danijeli, jer u poslovima Katića sudjeluje cijela obitelj.
Potpore nužne
Kako bi obitelj mogla od poljoprivrede i živjeti, nužne su potpore. - Zadovoljan sam, ali može biti još bolje jer država mora imati novca za poljoprivredu. Prošle godine nije bilo tako loše, no poljoprivreda, a osobito domaća proizvodnja, trebala bi biti više cijenjena, pa i nagrađivana - smatra Katić. U Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva PŽ-a tvrde kako osluškuju potrebe poljoprivrednih proizvođača i financijski prate, osobito tzv. sitne proizvođače koji ne mogu ostvariti potpore na federalnoj razini. Prošle su godine u grantu za poljoprivredu imali milijun i 900.000 KM za te namjene. U posljednjih 15-ak godina u Posavskoj županiji povećani su poticaji u poljoprivredi sa svih razina vlasti, potvrđuju u županijskoj upravi.
