U BiH je, prema službenim podacima, bez posla više od pola milijuna osoba, a većina ih, kada i nađe zaposlenje, pristaje godinama raditi bez prijave jer nema izbora. Rad “na crno”, isplata dijela zarade “na ruke” te neregistrirane djelatnosti zbog kojih se ne plaćaju obveze državi čine trećinu bruto društvenog proizvoda u BiH, doznaje Blic. Prema podacima Agencije za statistiku, BDP u BiH prošle je godine iznosio oko 27 milijardi KM, što znači da se u sivoj zoni godišnje obrne najmanje devet milijardi KM, što je pet državnih proračuna.
Neplaćeni prekovremeni rad
Poslodavci i sindikalisti slažu se kako siva ekonomija nanosi ogromnu štetu i radnicima i gospodarstvenicima koji rade legalno i državi. “Veliki dio rada ‘na crno’ krije se u prekovremenom radu. Prema našim analizama, u nezakonitom prekovremenom radu krije se 10.000 novih radnih mjesta, odnosno toliko novih radnika moglo bi biti zaposleno umjesto da se iskorištavaju postojeći, koji najčešće za prekovremeni rad nisu plaćeni”, kazala je Velka Odžaković, glavna tajnica Saveza sindikata RS. Prema podacima Zavoda MIO RS, blizu 84.000 radnika prijavljene su na plaću do 500 KM, a među njima ima i onih s diplomom, magistara, pa i doktora znanosti, koji su prijavljeni na minimalac. U Zavodu su izračunali kako, zbog nesavjesnih poslodavaca koji prijavljuju radnike na najnižu osnovicu i potpuno neprijavljenih radnika, ostaju bez 60 milijuna KM godišnje.
“Predlagali smo da se uvedu platni razredi, odnosno da se na najnižu plaću mogu prijaviti samo nekvalificirani radnici, a radnici s visokom stručnom spremom ne smiju biti prijavljeni na plaću nižu od prosječne plaće u RS-u. Tako bi se povećali prihodi po osnovi doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje”, kazao je za Blic Tihomir Joksimović, glasnogovornik Zavoda MIO RS-a, i dodao da ima poduzeća u kojima su svi radnici prijavljeni na minimalac.
Kontrole rada “na crno”
Kontrole rada “na crno” pokazuju kako inspekcije otkriju godišnje tek nekoliko tisuća neprijavljenih radnika. “Radim otkad sam završio srednju školu, što je bilo prije više od 20 godina. Za to vrijeme promijenio sam više poslodavaca, ali nikada nisam bio prijavljen ni jedan dan. Raditi moram, nemam izbora, moram jesti, platiti račune, ali što ću kad više ne budem mogao raditi?”, rekao nam je jedan mostarski konobar. •
