Mnogi događaji iz nekadašnje Jugoslavije golicaju maštu javnosti i u vremenima nakon njezina nestanka, a jedan od najzanimljivijih i ujedno najviše obavijenih velom tajne i teorija zavjere jest i pogibija predsjednika Jugoslavenske savezne vlade Džemala Bijedića.
Tog kobnog 18. siječnja 1977. godine vladala je velika užurbanost i gužva u Zračnoj luci Batajnica. Razlog je bio odlazak jugoslavenskog predsjednika maršala Tita put Libije. Okupila se tog zimskog dana sva politička elita, među kojima i Bijedić, veliki Titov prijatelj i jedan od najvještijih jugoslavenskih političara tog vremena, kako bi se pozdravila s predsjednikom.
Tito je odletio k Libiji, a nakon toga je iz civilne zračne luke Surčin na Batajnicu sletio zrakoplov Learjet 25, kojim je Bijedić trebao otići na zakazanu sjednicu Centralnog komiteta Saveza komunista BiH. Na tom kobnom letu, osim Bijedića, bili su i njegova supruga Razija, pratitelj i vozač Zijo Alikalfić, tajnik u kabinetu Smajo Hrle i domaćica rezidencije predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ Anđelka Muzička.
Zrakoplovom su upravljali piloti Stevan Leka i Murat Hanić, a uz njih se nalazio i aviomehaničar Ilija Jevđenović.
Smrt iznad Kreševa
Međutim, toga dana Bijedić nije stigao na zakazanu sjednicu. Zrakoplov s Bijedićem, njegovom suprugom te pratećim osobljem udario je u planinu Inač iznad Kreševa.
Vijest o smrti Džemala Bijedića, koji je tada bio predsjednik Savezne vlade, izazvala je nevjericu i šok među građanima ondašnje države, pa je u cilju utvrđivanja uzroka nesreće provedena i detaljna istraga.
Agencija Tanjug prva je javila kako su svi putnici u Bijedićevu zrakoplovu na letu za Sarajevo poginuli. Čim je saznao za ovu tragediju, Tito se vratio u zemlju kako bi prisustvovao njegovu pokopu u Sarajevu. Prema ondašnjim informacijama, zrakoplov je zbog loših vremenskih uvjeta udario u sam vrh planine Inač, prepolovio se i pri tome eksplodirao.
Uskoro su počele kružiti razne glasine o “stvarnim uzrocima” zrakoplovne nesreće u kojoj je državni vrh Jugoslavije ostao bez svog najistaknutijeg diplomata i političara, koji je bio iznimno omiljen u narodu.
Mnoge su kontroverze vezane za ovu nesreću, od navodne umiješanosti Titove supruge Jovanke Broz, do toga kako su određeni krugovi u Beogradu i JNA Džemala Bijedića vidjeli kao mogućeg nasljednika maršala Tita, što im nikako nije odgovaralo. Službena verzija nesreće glasila je kako je Learjet 25 letio 300 km/h brže od dopuštenog te kako je pri slijetanju napravio neočekivano veliku “osmicu” koja ga je odvela na vrh brda Inač, gdje se i srušio. Tadašnji šef tehnike u bazi JNA, koji je prvi stigao na mjesto nesreće, rekao je kako je visinomjer namjerno bio podešen da pokazuje visinu 20 metara veću od stvarne.
Rezultati većine istraga nikad nisu službeno objavljeni, a kada je obitelj Džemala Bijedića pokušala doći do određenih dokumenata i zapisa o nesreći, koji se nalaze u Beogradu, tamošnje vlasti, bez ikakva objašnjenja, to nikad nisu dopustile, što još više kod javnosti sklone vjerovanju u teorije zavjere podgrijava sumnju kako se radilo o sabotaži. U bizarnije teorije spadaju i ona kako je zrakoplovom u trenutku nesreće upravljao sam Bijedić, što je svakako apsurdna tvrdnja.
Također se navodi i kako piloti Hanić i Leka, iako iskusni, nisu bili pravilno obučeni za upravljanje tada vrlo modernim Learjetom.
Ipak, službena verzija pogibije Džemala Bijedića i pratnje nikad nije opovrgnuta. Prema pisanju Bahrudina Bijedića, Džemalova nećaka, avion je brzinom od 950 kilometara na sat, 300 više od predviđene, ušao u zonu slijetanja, preletio Sarajevo i nastavio prema Kreševu gdje je i udario u vrh planine Inač.
Džemal Bijedić rođen je 12. travnja 1917. u Mostaru, od oca Adema i majke Zarife, koji su se doselili iz Gacka, gdje je i odrastao kao potomak ugledne trgovačke obitelji. Osnovnu školu završio je u Mostaru 1928. u okviru Vježbaonice Učiteljske škole, a zatim je pohađao Državnu realnu gimnaziju u Mostaru. Kao gimnazijalac pokazuje zanimanje za politiku i postaje simpatizer komunističkog pokreta, kojem se priključuje tijekom studija na Univerzitetu u Beogradu. Radio je u knjižnici “Petar Kočić” u Beogradu te u Muslimanskoj biblioteci i Sportskom klubu Velež u Mostaru. Studenoga 1939. u Beogradu biva primljen u SKOJ, a prosinca 1939. u mostarskoj partijskoj organizaciji primljen je u članstvo KPJ.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata kao član Partije aktivno sudjeluje u NOB-u. Ubrzo je izabran za tajnika Mjesnog komiteta KPJ u Mostaru, da bi kasnije postao tajnik Okružnog komiteta KPJ za južnu Hercegovinu.
Čovjek s karizmom
Nakon rata postaje pomoćnik ministra unutarnjih poslova Vlade NR Bosne i Hercegovine, potom 1948. načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KP BiH. Bio je i tajnik Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća SR Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SR BiH i predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971. godine.
Praktički na mjestu drugog čovjeka u državi od 1971. do smrti 1977. godine, Džemal Bijedić bio je čovjek s karizmom koju nije imao nitko drugi tko bi se mogao smatrati Titovim nasljednikom. Iako nije bio omiljen u partijskim krugovima izvan BiH, Džemal Bijedić u narodu je stekao reputaciju pragmatičnog političara, što je karakteristika koja nije bila toliko svojstvena tadašnjim jugoslavenskim političarima.
Njegov najveći doprinos bio je u tome što je, unatoč tome što je u Jugoslaviji na snazi bio jednopartijski sustav, Džemal Bijedić smatrao kako Partija mora imati iznimnu podršku u narodu. Aktivno je sudjelovao u emancipaciji jugoslavenskih Muslimana, kao i na skidanju negativnih predrasuda s krajeva u kojima NOB nije prihvaćen tijekom Drugoga svjetskog rata.
Za razliku od svih ostalih jugoslavenskih političara koji su oštrom retorikom nastupali prema tim krajevima, Džemal Bijedić je tolerantnim pristupom nastojao pridobiti povjerenje naroda.
Prema pisanju Husnije Kamberovića, Bijedić je oštro osudio isključivanje struje na nekom crkvenom skupu, koje je izazvalo revolt vjernika. Također je apelirao na niže partijske dužnosnike da ne zakazuju partijske sastanke u isto vrijeme kad se održavaju mise ili drugi vjerski skupovi. Smatrao je agresivnu antireligijsku kampanju neproduktivnom, istodobno se zalažući za fleksibilnost Partije glede toga. Nakon pogibije na mjestu predsjednika SIV-a zamijenio ga je Veselin Đuranović.
U spomen-kući Džemala Bijedića u Mostaru, u sklopu Muzeja Hercegovine, nalaze se ostaci zrakoplova Learjet 25 u kojem je poginuo Bijedić te njegove osobne stvari i knjiga žalosti. Unatoč svemu, misterij koji obavija ovu tragediju i danas izaziva veliku pozornost.•
