Bosna i Hercegovina će u svome političkome meritumu dugo vremena biti iznimka u regiji u pogledu pozicioniranja političkih stranaka koje su još uvijek dominantno vezane uz pojedine narode, njezinog zakonodavnog okvira u kojemu praktično nije moguće održati izvanredne izbore pa je stanje krize, nestabilnih koalicija, a time i cijele države praktično ozakonjuje. Institut za društveno-politička istraživanja ((IDPI) sa sjedištem u Mostaru objavio je komparativnu analizu skorašnjih i neposredno predstojećih izbora u širem susjedstvu BiH s posebnim naglaskom na to kako je politička bipolarizacija, ne u smislu dvostranačja, odrednica uglavnom svih zemalja regije, ali i najvećeg dijela demokratskoga svijeta.
Ne vrijede pravila
To pravilo raspodjele na lijeve i desne, liberale, konzervativce, socijaliste ne postoji u BiH. To za posljedicu ima da BiH, s obzirom na složen sustav, nema programskih nago nužnih koalicija, a za sklapanje takvih često neprincipijelnih saveza, koji su motivirani i nacionalnim razlozima, traje predugo. ‘Skakavci’ zbog toga u slučaju BiH pojedu, pokazali su to i posljednji izbori 2010., čitavu jednu godinu, a slično se događa i u njezinom završetku. “Već tradicionalnoj i svima poznatoj posljedici takvog stanja, činjenici da skoro cijelu izbornu godinu ‘pojede’ faktična izborna kampanja, bez obzira na termin njenog službenog proglašenja, ovaj put se pridružila i nova posljedica koja iznova ovdašnjim specifičnostima ‘obogaćuje’ komparativnu političku praksu. Pored godine i pol dana zakašnjenja u formiranju državne vlade – Vijeća ministara - poslije izbora 2010. godine, zbog čega je BiH često cinično uspoređivana s Belgijom, sada će po svoj prilici biti oboren i rekord u funkcioniranju Vlade (doduše entitetske, federalne) kojoj je povjerenje nadležnog zastupničkog tijela uskraćeno više od godinu i pol dana prije isteka mandata, a da to zastupničko tijelo nije raspušteno i izabran mu novi saziv”, navodi IDPI u svojoj analizi. Tako je Vlada FBiH zabilježila novo ‘postignuće’ koje se i moglo očekivati s obzirom na potpuno nepostojanje njezinog demokratskog legitimiteta, i to od samog formiranja, učinjenog protuustavnim ignoriranjem većinske demokratski izražene političke volje cijelog jednog konstitutivnog naroda – Hrvata.
‘Postignuće’ platformaša
Tom ‘postignuću’ ne može uspješno konkurirati ni Vijeće ministara koje je i samo ušlo u razdoblje vladavine bez podrške parlamentarne većine, s obzirom da se najsnažnija stranka od posljednjih izbora, SDP, poslije svojih ‘platformaških’ partnera iz SDA sada gromoglasno razišla i sa SBB-om.
Takvom stanju doprinose i najnoviji raskoli u HDZ 1990., a još odranije je sada već nepostojeća parlamentarna većina ‘istanjena’ raskolom između SNSD-a i SDS-a.
IDPI navodi da se BiH vrti oko tri paralelne zasebne scene, koje se, po njima, preklapaju tek u malom, statistički zanemarivom segmentu biračkog tijela koji nije posve siguran kojoj od tih scena gravitira.
