Antun Oršolić iz Tolise sa svojom tvrtkom “Skele komerc” u Orašju, jedan je od pozitivnih primjera ulaganja u BiH i rodnu Posavinu. Proizvodi građevinsku stolariju, točnije, drvene prozore obložene aluminijem, a u Austriji, gdje se školovao za inženjera građevine, posjeduje građevinsku tvrtku koja se bavi istom djelatnošću i, kako ističe, uopće nije ovisan o tvrtki u Orašju, piše Večernji list BiH. Uložio je sredstva u rodnom kraju kako bi, kaže, u skladu sa svojim mogućnostima doprinio da ljudi ostanu živjeti i raditi u Posavini.
Ljubav prema drvetu
- Stjecajem okolnosti, ova tvrtka mogla je zaživjeti u središnjoj Bosni gdje sam imao partnera, ali sam inzistirao da bude u Posavini, među mojim ljudima, s ponosom ističe za Večernji list Antun te naglašava - Drvo sam oduvijek volio i kao klinac želio sam postati tesar. Htio sam nastaviti tesarsku školu u Orašju, ali život je htio da me put odvede u franjevačku klasičnu gimnaziju koju sam završio. Sudbina je odredila da sam zbog posla otišao u Austriju i zarekao se da ću se baviti obradom drveta. Za ovaj posao, uz sve ostalo, potrebna je ljubav prema drvetu, a kako sam rođen i odrastao na selu, smatram da je imam jako puno i uživam u oblikovanju drveta, ističe Antun.
Na području Posavine Antun radi dvije godine i posao je započeo sa sedam djelatnika. Tvrtka se trenutačno nalazi u unajmljenom prostoru, ali je osigurao zemljište u Poslovnoj zoni u Orašju gdje će graditi namjensku dvoranu. Iako nerado priča o svojim idejama i projektima, Antun ima velike planove za budućnost tvrtke na ovim prostorima. Najprije želi izgraditi vlastitu dvoranu u koju će preseliti jako skupe i profesionalne strojeve. Primarna djelatnost uvijek će biti stolarija, ali ima planove proširiti posao na izradu namještaja. - Naša Posavina posjeduje hrast odlične kvalitete, a mi imamo dobre projekte, tako da želimo spojiti naše znanje, ogromne mogućnosti naših strojeva i iznimno kvalitetnu sirovinu. Za njihovu nabavu koristimo domaće i strano tržište i moram istaknuti zadovoljstvo. U Gračanici imamo čovjeka koji nam radi drvene profile za prozore, dok aluminij nabavljamo od tvrtke Europrofil iz Italije i djelomično iz Austrije, navodi Antun te ističe da su prozori jako kvalitetni i skupi proizvodi za domaće tržište.
Nedostatak stolara
Najveći dio proizvodnje izvozi pretežito na njemačko i austrijsko tržište s kojim se bori da osvoji barem jedan dio. Konkurencija je iznimno velika i smatra da im samo kvalitetom može parirati i stvoriti ime kako bi kupci prepoznali i stekli povjerenje. Antun je sa svojim djelatnicima trenutačno angažiran na iznimno zahtjevnom projektu na domaćem tržištu i, kaže, upravo na tom projektu želi pokazati svoju kvalitetu i položiti veliki ispit. Radit će na izmjeni prozora na franjevačkom samostanu Tolisa u kojem je u vrijeme za Domovinskog rata bila smještena ratna bolnica. - Prozori su u kombinaciji drvo-aluminij i uvjeren sam da ćemo zadovoljiti poslodavca. Želim također uposliti što više domaćih ljudi s prostora Posavske Županije, gdje je oduvijek bilo vrsnih stolara, kaže Antun. Njegova tvrtka je uključena u projekt “Partnerstvo za zapošljavanje u Posavini”. - U projekt smo ušli iz razloga što trenutačno nemamo kvalitetne djelatnike koji mogu odgovoriti zahtjevima naše djelatnosti. Želimo doći do radnika koji će naučiti stolarski posao, ostati ovdje u Posavini i živjeti od svojeg rada. Teško je dobiti kvalitetnog školovanog stolara, stoga smo u ovom projektu kako bismo potaknuli ljude da se školuju ili doškoluju za ovo zanimanje, poručio je poduzetnik Oršolić.
