Ustavni sud je prije samo sedam dana izrazio zabrinutost zbog neprimjerenih izjava i pritisaka koji se vrše na Ustavni sud, te pozvao javnost, političare, analitičare i sve ostale koji svojim izjavama doprinose napadima na Ustavni sud, čime dodatno otežavaju uvjete za njegov rad, da se suzdrže i bar na taj način daju svoj doprinos nastojanjima Ustavnog suda da u teškim okolnostima u kojima je prisiljen djelovati očuva efikasnost i integritet ove institucije.
Međutim, već danas pojedinci ističu kako ne postoji hrabrost da se odredi rok za odlazak „stranaca“ iz Ustavnog suda. Zahtjev za određivanje roka za odlazak međunarodnih sudaca iz Ustavnog suda Ustavni sud doživljava kao atak na Ustavni sud i ponovno otežavanje njegovog rada, jer napad na jednog člana Ustavnog suda jest napad na cijeli Ustavni sud.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, međunarodni suci su članovi Ustavnog suda ravnopravno sa sucima koje biraju entitetska zakonodavna tijela, i to u omjeru 6 : 3 u korist domaćih sudaca kako bi domaći suci mogli sami donositi svaku odluku jer je za odluku potrebno pet glasova.
Naime, člankom VI/1.(a) Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da se Ustavni sud sastoji od devet članova, od čega četiri člana bira Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dva člana bira Narodna skupština Republike Srpske, a preostala tri člana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija s Predsjedništvom. Člankom VI/1.(b) Ustava Bosne i Hercegovine izričito je propisano da suci koje bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne države. Člankom VI/1.(d) Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da za imenovanja koja se budu vršila nakon što istekne razdoblje od pet godina od prvih imenovanja Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora troje sudaca koje bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava. Imajući u vidu izričite ustavne odredbe, pokazuju se neutemeljenim izjave koje su danas plasirane u javnost, a u kojima se tvrdi da je prema Ustavu BiH još prije 21 godinu, kada je istekao prvi mandat sudaca Ustavnog suda, trebalo odrediti datum odlaska međunarodnih sudaca iz Ustavnog suda.
Istina je, međutim, da Ustav Bosne i Hercegovine niti jednom svojom odredbom ne zahtijeva isključivanje međunarodnih sudaca iz Ustavnog suda, niti je odlazak međunarodnih sudaca jedan od uvjeta za početak pregovora Bosne i Hercegovine s Europskom unijom.
Stoga, Ustavni sud ponovno poziva sve one koji priželjkuju ili zahtijevaju određivanje roka za odlazak međunarodnih sudaca iz Ustavnog suda da upotrijebe svoj ratio iuris i upitaju se zašto su uopće međunarodni suci stipulirani u Ustav Bosne i Hercegovine i zašto ta zadaća ne može biti povjerena državljanima susjednih država. Nakon toga moglo bi da im bude jasno zašto rok za „odlazak“ međunarodnih sudaca iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ne može biti određen unaprijed, već se to može dogoditi kada prestane potreba za njihovim prisustvom u Ustavnom sudu, odnosno kada domaći suci sa svojih pet glasova budu sami mogli odlučivati o pitanjima apstraktne ocjene ustavnosti.
