Kada entuzijasti koji su svoj drugi dom našli u zemljama Zapada, ali svoje korijene nisu zaboravili, organiziraju večer druženja koje su naslovili 1. Cerička večer s idejom da mladi svoje korijene ne zaborave, inicijativa je hvalevrijedna.
Iza nje stoji vrijedna šestorka iz dijaspore, a mjesto događaja je selo Cerik u Špionici pokraj Srebrenika. Kraj inače dijeli sudbinu mnogih posavskih prostora jer od 154 obitelji, dvije trećine stanovnika žive i rade u inozemstvu.
Najviše ih je u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Rado smo zabilježili što se skriva i kakve pozitivne vrijednosti želi očuvati 1. Cerička večer. Najbolji izvor informacija uvijek su vrijedni fratri koji upravo takve inicijative podržavaju.
Rodna gruda
- Iako Ceričani redovito posjećuju svoje mjesto tijekom blagdana, mnogi prijatelji i obitelji nisu se godinama susreli. Kako bi oživili stara prijateljstva i ponovno se bolje povezali, šestorica mještana koja rade u inozemstvu organizirala su 1. Ceričku večer - objašnjava gvardijan samostana Dubrave Niko Josić.
Ne skriva zadovoljstvo zbog pokrenute inicijative i još više zbog uspješnosti njezina organiziranja, okupljanja i pozitivnih emocija.
- U ovome kraju postoji sve ono što je potrebno za funkcioniranje jedne zajednice, nema oskudijevanja i ima svega čak i u izobilju jer treba biti skroman i ne zahtijevati previše. Ovdje je, međutim, naglasak da osobe ne zaborave svoju rodnu grudu i svoje rodno mjesto Cerik. U tome je sva bit ovoga okupljanja i lijepog susreta - ističe gvardijan fra Niko.
Jedan od organizatora Zoran Ivanović kaže kako u selu živi stalno 60 osoba.
- Ima mnogo ljudi koji povremeno dolaze ili često jer žele da njihova ognjišta ne zarastu, uređuju ih, uživaju u vrijeme blagdana. Nažalost, ima i onih koji iz raznih razloga ne dođu godinama pa je je naša ideja bila da ih okupimo jedan dan u godini. Prije svega, to činimo zbog novih generacija, mladih da ne zaborave odakle su potekli i da se povremeno vraćaju - kaže Ivanović.
Samo zbog fešte iz Austrije stigao je također jedan od organizatora Marijan Gudeljević.
- Ostajem samo jedan dan, ali i to je dovoljno da mi dušu ispune zvuci rodnog kraja i ovi mirisi koje jedino možeš ovdje osjetiti. Svi imamo obitelji, djecu, unučadi pa i njih ovdje dovodimo da ne zaboravimo odakle smo niknuli i poniknuli - kaže Gudeljević.
Izvorna pjesma
Susret je protekao i uz podsjećanje na povijest svojega kraja, a za to je bio zadužen jedan od najstarijih mještana Cerika Ivo Gudeljević. Okupljenima je govorio o povijesti prezimena toga mjesta i cijelog kraja te otkuda su se sve doseljavali i svoje korijene pustili upravo na tom pitomom području. Cerik i njegovi mještani, ma gdje bili, s velikom ljubavlju njeguju i kulturnu baštinu svoga kraja kroz izvornu pjesmu.
- Ona je i dalje najslušanija na ovome području, ona spaja, nadahnjuje pa njezinim zvucima ne možete odoljeti i morate zaigrati posavsko kolo - kažu organizatori. Tako je i bilo jer svi su se na kraju 1. Ceričke večeri, koja je završila nastupom Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva iz Bijele, uhvatili u zajedničko posavsko kolo u ritmu šargije i violine.
- Upravo je to jamac - zaključuje Zoran Ivanović - da mladi neće zaboraviti kraj iz kojega su potekli.