Da krajiški poljoprivredni proizvođači nerijetko nisu u mogućnosti osigurati plasman proizvoda na domaće tržište, a pogotovo ih izvesti na tržište EU-a, potvrđuje i primjer bihaćkog voćara Asima Mašića koji šljive iz svoga voćnjaka nema komu prodati, piše Večernji list BiH. Velike količine tog voća trgovački centri ne mogu otkupiti jer nemaju odgovarajuće hladnjače, a oni koji ih žele otkupiti, ne žele snositi troškove prijevoza koji moraju platiti voćari. Asim tako nešto svojih šljiva proda tek na tržnici.
U svome voćnjaku površine 20 duluma na brdu Bibići u bihaćkom naselju Muslići već 15 godina uzgaja domaću šljivu sorte "ljepotica" i "rodna čačanka" koje su ove godine iznimno obilato rodile. Ovogodišnji urod šljive je 20 tona, a Asim uzgaja i oko 300 stabala jabuke, hašlame, višnje te 15 stabala kestena - maruna.
U šljiviku je 460 stabala starih i oko 150 stabala mladih šljiva prvorazredne kvalitete. Nisu prskane herbicidima, tretirane su stajskim gnojivom, a stabla su krečena, kaže Asim. Ističe kako dosad za proizvodnju voća nije dobio ni gradske ni županijske poticaje iako je redovito aplicirao.
- Komu da je prodaš, plasiraš? Nikome. Što mognem ovako, prodam. To je sitno, možda 500-600 KM. Dobijem troškove za gorivo - kaže Asim. Pokušavao ih je prodati velikim trgovačkim centrima. Nudio ih za pola KM po kilogramu da ih oni prodaju za 1 KM, i neće. A hoće prodavati prskane šljive po 2,5 KM po kg. Ima li to smisla, pita se.
I Asimov sin Admir ističe kako je najveći problem plasman. Asima godinama u uzgoju šljive savjetuje iskusni agronom Mirko Prša koji nam je potvrdio kako Asim primjenjuje nužne agrotehničke mjere i zato ima odličan urod i iznimnu kvalitetu.
