Predsjednik HDZ-a 1990. Ilija Cvitanović nagovijestio je mogućnost da će se u sljedećih tjedan dana otvoriti nova runda razgovora oko izmjena Izbornoga zakona između hrvatskih i bošnjačkih stranaka.
U međuvremenu se, kako doznaje Večernji list BiH, nastavlja i tiha diplomatska aktivnost najvažnijih međunarodnih aktera iz SAD-a i EU-a kako bi se strane uvjerile u potrebu postizanja dogovora i sprječavanja eskalacije krize koja bi mogla dodatno poremetiti odnose u BiH nakon sljedećih izbora ako se održe prema neustavnom Izbornom zakonu koji je sudski osporen, što pak omogućava nastavak preglasavanja i majorizacije Hrvata, ali i diskriminacije manjina s obzirom na to da ponovno nemaju mogućnost kandidirati se za najvažnije pozicije u državi.
Zaključci HNS-a BiH
Vrlo je izvjesno da bi se dužnosnici hrvatskih i bošnjačkih stranaka ponovno sastali kako bi se provjerilo postoje li dodirne točke za sklapanje eventualnog sporazuma. Po Cvitanovićevu mišljenju, a što su istaknuli i u zaključcima Hrvatskog narodnog sabora BiH, za Hrvate je konstitutivnost naroda i legitimno političko predstavljanje, koji su temelj Daytonskog sporazuma, donja linija svih zahtjeva.
Iako je u dosadašnjim razgovorima izbor članova Predsjedništva BiH istican u prvi plan, za hrvatsku stranu od ključne je važnosti osigurati legitimni izbor izaslanika u federalni, a kasnije posredno i u državni Dom naroda Federacije BiH. Upravo zbog nemogućnosti potpuno ovladati FBiH značajan dio bošnjačkih stranaka inzistira na slabljenju uloge Doma naroda ovog entiteta.
Ako bi pak Hrvati na to pristali, potpisali bi sebi smrtnu presudu, a takva bi odluka bila u potpunosti protivna odlukama Ustavnoga suda BiH u dva najvažnija predmeta koja su dosad donesena. To je najprije odluka Ustavnoga suda po apelaciji Alije Izetbegovića o konstitutivnosti naroda, a onda i odluka po apelaciji Bože Ljubića koja je potvrdila legitimno političko predstavljanje. Ključna poruka presude Ustavnoga suda po zahtjevu nekadašnjeg bošnjačkog čelnika i člana Predsjedništva BiH Izetbegovića svodi se na rečenicu da je "konstitutivnost naroda natkrovljujuće načelo Ustava, kojem se moraju povinovati i entiteti". To zapravo sugerira da je Dom naroda po svojoj težini važniji nego Zastupnički dom. Odnosno da je, po Ustavu BiH, važnije zajamčiti pravo naroda nego građana.
Idući korak dalje, Ustavni sud BiH je presudom "Izetbegović" sugerirao da, kao temeljno, natkrovljuće načelo, ovlasti Doma naroda treba proširiti, a eventualno reducirati ovlasti Zastupničkog doma. Inače, da je kojim slučajem Ustavni sud BiH naglasio da su građani i nekonstitutivni narodi natkrovljujuće načelo Ustava, u tom slučaju moglo bi se govoriti o reduciranju ovlasti Doma naroda. Kako se pak ne uspijeva "uvjeriti" Hrvate da pristanu na vlastito eutanaziranje slabljenjem uloge Doma naroda, nastavlja se s obmanama kako je presuda u slučaju "Ljubić" provedena. No, to nije slučaj, što je, uostalom, nedavno jasno istaknuo Ustavni sud BiH.
"Ljubić" nije proveden
- Ustavni sud utvrdio je pojedine odredbe Izbornog zakona BiH koje nisu u skladu s Ustavom, ali suštinski ono obrazloženje, to očito svi preskaču. Ono što je u obrazloženju rečeno oko legitimnog predstavljanja tumači se na drugi način - rekao je sudac Tadić.
Presuda "Ljubić" dodatno je utvrdila ulogu Doma naroda navodeći da je riječ o domu konstitutivnih naroda, a ne županija te je pri tome istaknuto da se načelo konstitutivnosti može ostvariti jedino ako se popunjavanje Doma naroda zasniva na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od triju konstitutivnih naroda u FBiH. Suprotno navedenom, neadekvatno političko predstavljanje dovodi do neravnopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i povrede Ustava BiH. •
