Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van, uzrečica je kojom se toj kraljici voća od pamtivijeka pridaje zaslužena pažnja, a prije više od stoljeća, na današnji dan 1990. godine, dobila je i svoj datum u kalendaru koji je s godinama prerastao u Svjetski dan jabuka. Organizacija Common Ground (Zajednička tla) iz Londona još je, naime, prije 130 godina odlučila promovirati ovu voćku, njezine zdravstvene benefite i sorte, a s vremenom su tu tradiciju počeli obilježavati diljem svijeta, od udruga do škola i vrtića. Danas je, tvrde stručnjaci, u svijetu više od 8000 različitih sorata jabuka, no za koju god se odlučili, činjenica je da je to voće, koje su prema skandinavskoj mitologiji i bogovi jeli kako bi vječno ostali mladi, jedno od prvih koje su ljudi uspjeli kultivirati – i danas je važan dio ljudske prehrane – prava mala riznica zdravlja, vitamina i minerala, koji pozitivno utječu na naš organizam, sprečavaju umor i gubitak koncentracije. Vjerovali ili ne, ta voćka iz porodice ruža sadrži čak i serotonin, poznat kao “hormon sreće”.
Loša godina za kraljicu voća i u EU
Iako hrvatski voćari pamte i puno bolja vremena, godišnji urod i do 120.000 tona, ove se godine očekuje oko 55.000 tona, dok je lani pobrano oko 68.000 tona. Nikola Velicki, direktor tvrtke Rabo iz Kneževih Vinograda, koja se s jednim od najsuvremenijih nasada voća u regiji, proteklih godina nametnula kao važan igrač u Hrvatskoj, kaže kako je hrvatske jabuke ove godine prilično malo, no i ostatak EU podbacio je u odnosu na prosjek prošlih godina, što je prije svega posljedica hladnog proljeća i jakih kasnih mrazova, a djelomično i suša i toplog vremena u ljetnim mjesecima. K tome, na smanjenu proizvodnju utječe i sve manje proizvođača jabuka zbog niza loših godina unazad i financijskih problema, zbog čega nemaju novca za kvalitetnu obradu voćnjaka.
– Na razini EU gotovo nema zaliha jabuke iz prošle berbe, a ponuda je manja pa su cijene zasad relativno visoke. Zbog svega toga očekujemo dobru prodajnu sezonu, no oprezni smo jer ne možemo do kraja procijeniti efekte COVID-19 u zimi i koliki će on imati utjecaj na tržište, kupovnu moć, protok roba, izvoz, cijenu... – kazao je Velicki. A dok se i u Fragariji hvale dobrom kvalitetom, što je rezultiralo i izvozom gale u Italiji i UAE, neki trgovci požurili su već i po uvozne iz Srbije i Makedonije ne bi li domaćima (koje su im ove godine “prekrupne” za 1. klasu), dodatno srušili cijenu. Proizvođačima tako ne preostaje drugo nego da na tržištu nastupe organizirano poput PZ JabukaHR, a “Mjesecom hrvatskih jabuka” voćare je podržala i tvrtka Enna Fruit, radi povećanja prodaje domaćih jabuka sorti zlatni delišes i gala po promotivnim cijenama.
– Želimo promovirati domaću proizvodnju s obzirom na trenutačne okolnosti na tržištu jabuka te njihov pojačani uvoz sa susjednih tržišta. Vjerujemo da će kupci prepoznati važnost podupiranja domaćeg proizvoda te da ćemo, ovom akcijom, u listopadu uspjeti znatno povećati prodaju spomenutih sorti jabuka domaćih proizvođača – kazali su iz Enna Fruita ističući kako su u akciju uključeni Konzum, NTL i Spar, no nadaju se i odazivu drugih trgovačkih lanaca. Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ), kaže kako je zbog odnosa ponude i potražnje te napora koje su voćari i HVZ postigli u dogovoru s otkupljivačima, otkupna cijena za galu, koja je prva sorta jabuka koja se u nas bere, bila zadovoljavajuće 4 kn/kg (MPC 7-8 kn/kg). U rujnu, kad je počela berba ostalih sorti poput zlatnog delišesa, jonagolda, idareda, cijena je u maloprodaji pala na 6-7 kn/kg, da bi početkom listopada, kako su u rod stizale i druge sorte, cijene pale zbog pritiska sve većih količina te činjenice da zbog utjecaja proljetnog mraza veliki postotak jabuke nije pogodan da dulje čuvanje u hladnjačama i mora se prodati ranije. Trenutačno je maloprodajna cijena jabuke po redovnoj cijeni 7-10 kn/kg (ovisno o sorti), a na akciji 4,99 kn/kg.
Idareda sve manje
– Zašto se uglavnom radi akcija s domaćom galom i zlatnim delišesom i je li morala cijena biti 4,99 kn/kg umjesto npr. 5,99 kn/kg? Realno ta razlika malo znači za kupca, ali puno znači proizvođaču, pokriva li on tako svoje operativne troškove ili ne – rekao je Markota. Dodaje kako se zbog pritiska HVZ-a i medija trenutačno smanjio uvoz jabuka, a nakon gale i zlatnog delišesa na policama trgovaca su i granny smith, jonagold, idared... domaćih voćara. Realno je ove godine manji urod crvenih sorti dok, primjerice, zlatnog delišesa ima iznadprosječno, o čemu će ovisiti i cijena – kaže on. Kupci, međutim, sve više otkrivaju ‘novije’ sorte. Na lanjskom sajmu CROAGRO jabuka fuji izabrana kao “hit” sorta, odnosno najukusnija jabuka, a sve je veća potražnja i za crvenim topazom, crveno obojenim ‘klonom’ istoimene stare sorte žućkastog mesa i aromatične slatko-kiselkaste note, pinovom ili pak crvenim delišesom. Na ljestvici popularnosti pak, uz fuji bi trenutačno stajale sorte cripps pink (pink lady), gala, jonagold i idared, koje stari nasadi odumiru i propadaju ili se sade nove sorte, čemu je kumovao i enorman uvoz idareda iz Poljske proteklih godina.
– Ako se jabuka ubere u vrijeme tehnološke zrelosti, nije oštećena i spremi se u odgovarajuće ULO hladnjače s dinamičkom atmosferom i smart frostom, u kojima će “hibernirati”, tvrđe sorte jabuka poput granny smith, pink lady, idareda, bareburna..., koje se u nas beru kasnije, mogu stajati i 10-12 mjeseci. Građani koji kupljene jabuke žele uskladištiti doma, u hladnjaku, sorte poput jonagolda i gale mogu čuvati do mjesec dana, a ove tvrđe i nekoliko mjeseci – kaže Markota. Jabuke su, uz mandarine, jedino voće s kojim smo u najboljim godinama samodostatni. No kako bi voćari bili konkurentniji uvoznima, moraju se povezivati u proizvođačke organizacije kroz koje bi se standardizirala proizvodnja, unaprijedila tehnologija proizvodnje, smanjili ulazni troškovi te povećala efikasnost prodaje i slično. – Nužan uvjet za to je i gradnja skladišno-distributivnih centara prema strateškom planu koji je već izradila Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu i Ministarstva poljoprivrede, a ono na čemu treba posebno raditi jest promocija i podizanje svijesti potrošača koliko je važno da se održi domaća proizvodnja – završava Markota.•
