Bez obzira na to što ju je na to natjerala situacija, činjenica jest da je hrvatska Vlada prvi put poduzela konkretne poteze kada je u pitanju odnos s Mađarima oko upravljanja Inom. Još tamo od Milanovićeve Vlade i prve presude Sanaderu za primanje mita od šefa MOL-a Hernádija, ništa se bitno nije promijenilo u načinu na koji se vodi najveća domaća naftna kompanija. Tadašnji pregovori oko revizije dioničarskog ugovora, koje je pokrenuo ministar Ivan Vrdoljak, iako praćeni velikom pompom, pretvorili su se s vremenom u obično paradiranje bez ikakvog učinka. Štoviše, Hrvatska je u međuvremenu izgubila obje međunarodne arbitraže, presuda Sanaderu je pala pa opet potvrđena, Hernádi je skinut s Interpolove tjeralice, a model upravljanja Inom ostao je praktički nepromijenjen do danas. I da nije bilo neprilike izazvane otkrićem da je tamo neki direktor za plin, umjesto u Ininu blagajnu, milijardu strpao u vlastiti džep, ni danas se ništa ne bi događalo. Ovako je otkriće kriminala u Ini, više nego energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini, ispao bogom dan argument da se pritisne Mađare. Najprije je iz Banskih dvora zatražena ostavka kompletne uprave Ine, a onda je dekretom Ini naređeno da poveća proizvodnju plina i proda ga HEP-u. Iako je trenutačno u fokusu javnosti priča s otpremninama hrvatskih članova Uprave Ine, ona je u suštini, kako god završila, potpuno nevažna. Bitna je mogućnost da Vlada kao drugi najveći i dominantni dioničar Ine ponovno stekne utjecaj na suštinske Inine djelatnosti, a to su proizvodnja i prerada ugljikovodika. Izvanredna situacija s divljanjem cijena energenata dala je zakonsku podlogu da se na poslovanje utječe političkim dekretom. A neprilika s krađom plina postala je prilika da se sustav provjetri. Međutim, ne bi li bilo normalno očekivati da je sa svojih 44 posto vlasništva, koji joj daju pravo da sukreira poslovnu politiku Ine, Hrvatska "mirnim" putem osigurala kontinuirano povećanje proizvodnje plina i nafte (koja pada niz godina zaredom)? Ako joj to nije pošlo za rukom dosad, najmanje što se može očekivati od hrvatskih članova Uprave je da odu bez financijske zadovoljštine. Bez obzira na to što pravnici kažu.

Ovo je daleko najprodavaniji auto u Europi