U Bosni i Hercegovini ništa novo. I ovu su godinu, kao i protekle u posljednja dva desetljeća, obilježili isti događaji. Igre s uspostavom vlasti, rat između nacionalnog i građanskog, hrvatska ugroženost, iseljavanje domaćeg i useljavanje nekih drugih naroda, vrijeđanje susjednih država, urušavanje gospodarskih giganata… U najkraćem, međusobna optuživanja i podmetanja. Da, upravo međunacionalni i međustranački ratovi obilježili su i 2019. godinu.
Provedba izbornih rezultata, koji su održani 7. listopada 2018., realizirana je na razini države tek prije nekoliko dana. Bošnjačke stranke Miloradu Dodiku postavljale su nemoguće uvjete kako bi ga što dulje držale izvan Vijeća ministara. Tražile su da prihvati NATO-ov program. Kada se više nije moglo odugovlačiti, pronađen je nekakav kompromis.
Igre oko NATO-a usporile su i europski put BiH. Iako većina građana daje potporu ulasku u EU, istinski to žele jedino Hrvati. Druga dva naroda jednim okom gledaju na Zapad, drugim na Istok. Pa i dokument ANP poslužio je za odmjeravanje snaga Rusije i Amerike na bh. poligonu. Zbog unutarnjih sukoba i neprovođenja reformi više od milijardu odobrenih kredita ostalo je zamrznuto. Umjesto da BiH sad završava koridor Vc, tek je jučer odmrznut novac za gradnju barem nekoliko kilometara autoceste.
Godinu je obilježila i migrantska kriza. BiH je postala sabirni centar za desetke tisuća azijsko-afričkih ekonomskih migranata koji se iz Bihaća i drugih mjesta pokušavaju ilegalno dokopati Europe. Mnogi u tome nisu uspjeli pa će ih velik broj morati prezimiti u neželjenoj državi. Njima će se pridruživati i ISIL-ovci koje se ovih dana deportira iz turskih i kurdskih zatvora. I dok jedni silom dolaze u BiH, domaće stanovništvo je napušta. Odlaze cijele obitelji. Njih nekoliko tisuća. Neodoljiv je zov Zapada s primamljivim plaćama, osobito onima koji nisu imali nikakav posao. Strane države čekaju ih raširenih ruku. Dobivaju gotove kvalificirane radnike.
Najjača gospodarska grana u BiH je administracija. Ona “pojede” polovinu proračuna. Ostali traže posao u javnim poduzećima i nekadašnjim gigantima. Ali čim se počelo prekidati subvencioniranje, socijalistički divovi počeli su se urušavati. Aluminij, Vitezit, rudnici… pred izdisajem su. Godinu je obilježio i bezbroj teških nesreća, nerazjašnjenih zločina, uhićenja, seks-skandala…
Unatoč stvorenoj slici, u BiH nije bilo sve tako crno. Samo što su se pozitivni ljudi i događaji teško probijali do javnosti kroz političko-medijsku mržnju, sukobe i afere. BiH je tako nakon nekoliko desetljeća preuzela nadzor nad svojim nebom. Dosad je zračni promet kontroliran iz Beograda i Zagreba. Brojna privatna poduzeća dobro posluju. Izgrađeni su mnogi objekti. Infrastruktura je u mnogim mjestima modernizirana. Turizam je u porastu. Hoteli su puni. Svjetske organizacije preporučuju BiH i njezine regije kao mjesta koja treba posjetiti. Papa je legalizirao hodočašća u Međugorje. Bh. sportaši, gospodarstvenici, umjetnici… u drugim državama postižu vrhunske uspjehe. U BiH su deseci reprezentativnih festivala. I ove godine SFF bio je na svjetskoj razini. Banja Luka i Mostar natjecali su se za europsku prijestolnicu kulture. Održane su Zimske olimpijske igre mladih (EYOF) u podijeljenom glavnom gradu. Dva Sarajeva, zajednički, izuzetno su ih dobro organizirala. Amel Tuka osvojio je srebrnu medalju na SP-u u Dohi. I na tisuće drugih pozitivnih stvari postigli su Hrvati, Bošnjaci i Srbi, odnosno građani, poduzeća, institucije, sportaši pa, ako hoćete, i država BiH. No glasna destruktivna manjina kreira što će biti osvijetljeno medijskim reflektorima. Nažalost, pod njima su uglavnom kriminalci, nesposobni političari, tragedije… Da, i mediji su dali golem doprinos stvaranju crne slike BiH. Iz perspektive tog mraka neki će reći: “Ne ponovila se. I, hvala Bogu, dobro je, nije se pucalo.” Žalosno je što je to i četvrt stoljeća nakon rata još uvijek utjeha. BiH treba pozitivna energija. Ne trebaju joj samo deklarativne čestitke za novu godinu već svatko iz domaće i međunarodne zajednice u te želje mora ugraditi svoj iskreni doprinos. U protivnome, umjesto ulaska u 2020., opet će se vratiti u devedesete. Tada bi onaj nedobronamjerni dio međunarodne zajednice, nakon što je Nobelova nagrada dodijeljena Peteru Handkeu koji je veličao Miloševića, još jače mogao destabilizirati BiH, primjerice, istim tim priznanjem upravo Miloševiću. Uostalom, Nobel je izumitelj dinamita!
