Državni tajnik Središnjeg ureda za stambeno zbrinjavanje Goran Hanžek jučer je novinarima poslao priopćenje u kojem kaže da će ovaj mjesec biti sagrađene prve zamjenske kuće za stradale u potresu, a do godišnjice potresa biti gotovo njih 20.
"Tijekom rujna bit će dovršena gradnja prvih zamjenskih obiteljskih kuća, a taj proces nastavit će se sljedećih mjeseci kada će se u dvadesetak obiteljskih kuća do godišnjice potresa useliti vlasnici, stradalnici", piše u izjavi koju je državni tajnik Hanžek dostavio jučer novinarima. Svi dužnosnici, pa i tajnik Hanžek, nebrojeno puta istaknuli su da obnova ide po planu.
No, državni tajnik zaboravlja svoje riječi izrečene novinarima 21. siječnja u Petrinji, nakon sjednice Stožera za uklanjanje posljedica potresa, kada je najavio da će "do godišnjice potresa biti gotovo nekoliko stotina kuća".
"Ovisno o tehnologiji i veličini objekta, rok gradnje je od četiri do osam mjeseci", rekao je potkraj siječnja govoreći o završenim natječajima za gradnju zamjenskih kuća.
Prve montažne kuće, s rokom gradnje od 120 dana, počele su se graditi 1. veljače, ali još nisu gotove. Riječ je o onim najjednostavnijim, drvenim montažnim kućama koje su ljudi odabirali upravo zbog brzine gradnje, kako bi se što prije uselili, koje se sada grade već gotovo 200 dana i još nisu gotove. A raskida ugovora s onim izvođačima koji nisu poštovali rokove iz ugovora i koji su ih već gotovo dvostruko prebacili – nema. Iako, vidljivo je po javnim natječajima, zainteresiranih tvrtki za obnovu i gradnju zamjenskih kuća i dalje ima, unatoč prijašnjem strahovanju zbog kapaciteta hrvatskoga građevinskog sektora koji bi se mogao uključiti u obnovu.
Ovih dana obišli smo ljude u stambenim kontejnerima u Sisačko-moslavačkoj županiji koji čekaju te kuće, ali i zamjenske stanove. Strahuju od još jedne zime, treće koju će provesti izvan svojih domova i u privremenom smještaju. A strahuju još više koliko će im taj privremeni smještaj trajati.
U najviše stradaloj županiji desetak je takvih kontejnerskih naselja, no mnogi ljudi u kontejnerima žive i uz svoje razrušene kuće.
Iako dijele istu sudbinu, srušene kuće i stanove u potresu 29. prosinca 2020., svima njima nije isto. Neka su kontejnerska naselja bolja, neka lošija. No, svi oni ističu da će fizički i izdržati, unatoč vrućinama ljeti i hladnoći koja probija u limene kontejnere zimi. Problemi su puno više psihički – neizvjesnost i nedostatak jasnih rokova do kada će biti unutra.
Stanovnici srušenih višestambenih zgrada ne znaju kada će i hoće li dobiti stanove, ne postoje nikakve liste prioriteta, kažu, da znaju hoće li se iz kontejnerskih naselja u Petrinji i Glini upravo oni useliti u zamjenske zgrade koje država gradi i u ta dva grada, kako bi nadomjestila državni stambeni fond na području posebne državne skrbi koje je stradalo u potresu. Da imaju neke liste i rokove, bili bi mirniji, ističu.
Mnogi strahuju da useljenje u novi dom možda neće ni dočekati jer u kontejnerima žive i muškarci i žene s gotovo 90 godina na plećima. Kazuju nam stanari kako je u glinskom kontejnerskom naselju umrlo je već pet-šest njegovih stanovnika, među kojima i bračni par 1968. i 1976. godišta. Kuće i stanovi su im bili uništeni, obnovu svojeg doma dočekali nisu, a sada su i njihovi zamjenski domovi ostali prazni. Obnova ide po planu.
