Nakon što se rastao u suzama s predstavnicima Efeza u Miletu, sv. Pavao je s pratnjom otplovio na otočić Kos. Tu su noćili i ujutro nastavili ploviti do Roda. Zatim od Roda u Pataru, luku u pokrajini Liciji. U Patari su ušli na lađu koja je vozila prema sirijskoj luci Tir. Plovili su u blizini Cipra. Doplovili su mirno u Tir. Tu su iskrcavali više dana teret s lađe. Ostali su sedam dana. Pavao je iskoristio te dane za susrete s kršćanima toga grada. Oni su ga nagovarali da na putuje u Jeruzalem. Pavao ih je pažljivo slušao, ali je nastavio putovanje. Do luke su ga ispratili mnogi kršćani. Pomolili su se u luci i oprostili. Sljedeća luka pristana bila je Ptolemaida. Tu su bili jedan dan. Pavao je iskoristio taj dan za susret s kršćanima. Doplovili su do Cezareje. Tu se s pratnjom nastanio kod đakona Filipa, evanđelista. Filip bijaše misionar Samarije. Imao je četiri kćeri. One su imale proročkog dara. Dok su bili kod Filipa, iz Judeje je stigao u Ptolemaidu prorok Agab (spominje se i u Dj 11, 27-28). Agab je rekao pred okupljenima Pavlu kako će biti uhvaćen i izručen poganima u Jeruzalemu. Svi koji su se okupili oko Pavla počeli su ga moliti da ne putuje u Jeruzalem. Pavao im reče: "Što činite plačući i mekšajući mi srce?" (Dj 21, 13). Nastavio im je govoriti kako je spreman i umrijeti za Isusa u Jeruzalemu. Unatoč njihovu nastojanju da ga odvrate od daljnjeg puta, nisu uspjeli. U Jeruzalemu su Pavla i njegovu pratnju starješine Crkve prijazno primili (Dj 21, 17).
Pavao je sudjelovao na zboru crkvenih starješina u Jeruzalemu, koji je održan u Jakovljevoj kući. Na tom zboru dobio je mogućnost izvijestiti što je radio, tj. "što je Gospodin njegovom službom učinio među poganima" (Dj 21, 19). Oni su Pavla izvijestili o pogrešnim optužbama koje su dobivali o njemu i što su tražili od pogana koji se žele krstiti.
Pavao je s četvoricom ljudi išao u Hram. Sedmi dan u Hramu su ga uhvatili. Htjeli su ga odmah ubiti. Tukli su ga. Spasili su ga vojnici. Zapovjednik kohorte ga je vezao lancima. Htio ga je tu ispitati. Zapovjednik nije ništa čuo od vike nazočnih. Vikali su da smakne Pavla. Zato je poveo Pavla u vojarnu. Zapovjednik se iznenadio kad je Pavao počeo s njima razgovarati na grčkom jeziku. Dopustio je zapovjednik Pavlu da se obrati narodu.
