Uskrsli Isus se prvo obratio ženama. Evanđelisti na više mjesta spominju žene. Luka u prvom poglavlju spominje Elizabetu, majku Ivana Krstitelja, i Mariju, Isusovu majku. Kaže da su za Isusom išle mnoge žene. Navodi posebno Mariju iz Magdale, Ivanu, ženu upravitelja Kuza, i Suzanu (Lk 8). Matej u rodoslovlju Isusa Krista spominje poimence Tamaru, Rahabu, Rutu i Blaženu Djevicu Mariju. Zatim, kad izvješćuje o pokolju nevine dječice, spominje Rahelu. U Petrovoj kući Isus susreće njegovu punicu. Ona im je poslužila hranu i piće, nakon što ju je Isus ozdravio od groznice. Isus ozdravlja ženu koja je bolovala dvanaest godina i uskrisuje Jairovu kćer. Isus hvali vjeru Kananejke, čiju je kćer mučio zli duh. Veliki broj žena bio je nazočan kad je Isus nahranio, između tolikih, i četiri tisuće muškaraca. Majka apostola Ivana i Jakova moli Isusa da njezina dva sina sjednu u kraljevstvu nebeskom odmah do njega. U Betaniji, u kući nekog Šimuna, jedna žena pomazala je Isusa dragocjenom pomašću. Posebno se spominju Marta i Marija, koje su rado ugošćivale Isusa u svojoj kući. Luka nije propustio istaknuti Isusovu pohvalu udovice koja je ubacila u riznicu sve što je imala. Ivan u četvrtom poglavlju s posebnom pažnjom opisuje susret Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu. S koliko takta je u osmom poglavlju iznio kako Isus spašava i oslobađa grješnicu. Zabilježeno je da je sluškinja otkrila Petra na dvoru Velikog svećenika. Pilatova žena je poslala poruku mužu dok je sudio Isusa: “Nemoj se nikako miješati u stvar toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega” (Mt 27, 19). Veliki broj žena, posebno iz Galileje, pratio je Isusa na križnome putu. Kako piše evanđelist Matej prve su na prazan grob Uskrsloga došle Marija iz Magdale i druga Marija. Evanđelist Marko navodi da su na grob došle: Marija iz Magdale, Marija majka Jakovljeva i Saloma (Mk 16,1). Luka je zabilježio da su bile Marija iz Magdale, Ivana i Marija, Jakovljeva majka(Lk 24, 9). Pisac četvrtog Evanđelja kaže da je došla na grob Marija i Magdalena. (Iv 20,1) Prvo ih hrabri anđeo: “Ne bojte se! Znam da tražite raspetoga Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Dođite i vidite mjesto gdje je bio položen, zatim krenite žurno i recite učenicima njegovim: ‘Uskrsno je od mrtvih i, eto, pred vama ide u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti’” (Mt 28,5-8). Dok su se one žurno vraćale, Isus im dođe u susret i reče: “Zdravo! Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Ondje će me vidjeti!” (Mt 28, 10). Isusova uskrsna poruka živi već dvije tisuće godina i živjet će do konca svijeta. I uvijek se upućuje na nov način. Posebno je upućena nama današnjim ljudima, svakako na još posebniji način nama kršćanima. Zašto nama kršćanima? Zato što u našem suvremenom svijetu, punom straha „od nepoznatog i od budućnosti” svijet treba hrabrih svjedoka neprolaznih vrjednota. Tko će nositi uskrsnu poruku „Ne bojte se!“ u svijetu punom kriza, nepravdi, sebičnosti, siromaštva, nasilja, terorizma, laži, droge, samoponiženja, ispraznosti, straha, očaja, nezaposlenosti, svakojakih zidova, krivih predrasuda…? Mi, kršćani smo danas potrebniji svijetu više nego ikada u povijesti. Premda u nekim sredstvima društvenog priopćavanja često čitamo i slušamo članke i riječi protiv Crkve, ne smijemo ih uvijek shvatiti kao napad na Crkvu, nego kao poziv da još snažnije živimo i svjedočimo temeljne vrjednote evanđelja: Mir, ljubav, praštanje, zajedništvo, human i cjeloviti odgoj, solidarnost, radost življenja, pravdu… Svijet i danas treba autentičnih i hrabrih uzora, zrelih osoba, svjedoka uskrsne poruke: „Ne bojte se“! Vidimo kako su žene imale svoju neizbrisivu ulogu u naviještanju evanđelja. I današnjem svijetu treba hrabrih i velikih, biblijskih, odnosno evanđeoskih žena, tj. djevojaka, sestara, susjeda, majki, baka, ali i istinskih evanđeoskih muškaraca, tj. mladića, braće, prijatelja, susjeda, očeva i starca.
Svima koji slave Uskrs, neka je sretan i blagoslovljen Uskrs!
