Dok smo se mi na blagdan sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskoj brojnim i posjećenim proslavama radovali i slavili toga najpopularnijeg sveca cijeloga svijeta, Vatikan je u javnost pustio izvještaj svojeg financijskog inspektorata, koji bismo u slobodnom prijevodu mogli nazvati "vatikanskom financijskom policijom". U intervjuu za Vatican News, objavljenom baš na popularnog sv. Antu, predsjednik ASIF-a (Nadzornog i financijskog tijela za informacije) Carmelo Barbagallo rekao je kako vatikanska uprava za financijsko praćenje lani zaprimila 104 izvještaja o sumnjivim financijskim aktivnostima, što je više u odnosu na 2020., kada je bilo prijavljeno 89 "sumnjivih aktivnosti". Godišnje izvješće, sastavljeno na 35 stranica (i dostupno javnosti na web-stranicama, dakako), navodi da "što se tiče financijskih obavještajnih aktivnosti, ASIF-ova Financijsko-obavještajna jedinica (FIU) zaprimila je 2021. godine 104 prijave sumnjivih aktivnosti, od kojih je 98 od obveznika (IOR, tj. nekadašnja Vatikanska banka), pet među vatikanskim vlastima i te jednu kod neprofitne organizacije". No nisu, kako kažu, zaprimljena izvješća koja su izravno ili neizravno povezana s financiranjem terorizma, što je također jedna od zadaća ove "vatikanske financijske policije". Zbog svega toga ASIF je podnio 21 izvješće Uredu promotora pravosuđa, što je najveći broj zabilježen u posljednjih pet godina! Sve to govori da je plan pape Franje da se uhvati u koštac s financijsko-korupcijskom hobotnicom u Vatikanu donio goleme plodove. Doduše, ovo vatikansko tijelo ustrojio je papa Benedikt XVI. "motu propriom" još 2010. pod nazivom AIF (Tijelo za financijske informacije), a papa Franjo već 2013. inicirao je promjenu njegova statuta i njegovom odlukom iz prosinca 2020. postaje ključno tijelo za nadzor vatikanskih financija. Nadzorno i financijsko informacijsko tijelo (Autorità di Supervisione e Informazione Finanziaria – ASIF), po svojoj definiciji, nadležno je tijelo Svete Stolice i države Grada Vatikana za nadzor i uredbu usmjerenu na sprečavanje i suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma te za financijsku inteligenciju, kao i za bonitetni nadzor i regulaciju onih subjekata koji obavljaju financijsku djelatnost na profesionalnoj osnovi. U središtu pozornosti mu je nekadašnja Vatikanska banka, tj. današnji IOR, u kojemu je papa Franjo pronašao brojne nepravilnosti i koji je bio na glasu kao "praonica novca", u čemu su sudjelovali mnogi visoki prelati i svećenici. "Ovdje su i oni iz IOR-a", izjavio je papa nekoliko tjedana nakon svojega ustoličenja, na jutarnjoj misi na kojoj sudjeluju i zaposlenici vatikanske banke. "Oprostite, sve je potrebno, uredi su potrebni… i dobro. No potrebni su u određenoj mjeri… Kada organizacija postane samoj sebi svrhom i Crkva, jadnica, postane nevladina organizacija… to nije put." Nakon tih njegovih riječi krenula je munjevita akcija demontaže financijske i parafinancijske mreže u Vatikanu, čime se Franjo, kako tvrde poznavatelji, uopće nije htio baviti u prvoj, nego tek u drugoj ili trećoj godini svojega mandata.
U svojem intervjuu na sv. Antuna predsjednik ASIF-a Carmelo Barbagallo pozdravlja i "povoljan ishod" izvješća Moneyvala za 2021., tijela Vijeća Europe za borbu protiv pranja novca, kojega je Vatikan s nestrpljenjem iščekivao. Barbagallo veli kako je Moneyvalova revizija "od temeljne važnosti za djelovanje i financijski ugled jurisdikcija koje ga se pridržavaju" te da bi "eventualna negativna procjena imala posljedice na put transparentnosti koji je davno poduzela Sveta Stolica, a također bi riskirala i kompliciranje financijskih odnosa institucija poput IOR-a ili APSE-a s njihovim inozemnim kolegama".
Sve ovo govori da se Vatikan i vrh Katoličke crkve ozbiljno bavi prijašnjim financijskim propustima i sprječava buduće. To su neoborivi argumenti svima onima koji tvrde kako je Crkva netransparentna institucija tj. najnetransparentnija upravo po pitanju financija. Štoviše, kažnjavaju se propusti, pa su René Brülhart i Tommaso Di Ruzza, bivši predsjednik i direktor AIF-a, nalaze se među deset osoba kojima se trenutačno sudi u Vatikanu zbog optužbi za financijske zloporabe. Brülhart je optužen za zloporabu položaja, a Di Ruzza za zloporabu položaja i kršenje tajne dužnosti.
Zanimljivo je napomenuti i da vatikanski ASIF ima ugovorenu razmjenu financijsko-obavještajnih informacija na međunarodnoj razini te memorandume i sporazume s brojnim državama, tj. s njih 60. Među kojima su npr. i Albanija i Srbija, Rusija i Slovenija, Honduras i SAD. No na popisu nema i Hrvatske. Zašto? Tj. gdje potražiti odgovor? U Vatikanu ili kod nas.
