Hrvatska izabrana nogometna vrsta više je nego izvrsna, svrstana je u sam vrh svjetske nogometne izvrsnosti. Vatreni su u samo pet godina osvojili tri medalje na velikim svjetskim nogometnim natjecanjima, kao nitko u svijetu. Valjalo je moćno Oranje na njegovu kultnom De Kuipu (bačvi) u Rotterdamu učiniti nemoćnim u polufinalu Lige nacija. Da je bilo malo više sportske sreće, u finalu bi pala i Furija. Burence (ruskog) ruleta u raspucavanju jedanaesteraca okrenulo je na španjolsku stranu. Za najboljeg igrača finala proglašen je Marcelo Brozović, kojemu je jedan igrač nakon dva sata trke rekao:
- Baš su kvalitetni ovi novi dresovi, odlično upijaju znoj.
- Kakav znoj?! – upitao je neumorni Broz.
Vatreni su tema za sociološke i psihološke studije (pa i politološke) te – medicinski fenomen. Još jednom su pokazali da je u nogometu (i ne samo u nogometu) snaga volje važnija od fizičke snage. Cijeli svijet čudi se nevjerojatnoj činjenici da je jedna država s manje od četiri milijuna stanovnika osvojila tri medalje na velikim svjetskim natjecanjima u vremenu od samo pet godina. Mnogi su konačno shvatili da je štos u fanatičnom domoljublju, fantastičnom talentu, zajedništvu, vjeri, stručnom vođenju, sustavu, ljudskoj skromnosti igrača neskromnog talenta i profesionalnosti. Daliću je njegova zvijezda (uz pomoć nogometnih zvijezda, naravno) dala tri medalje. Zlatku je za dlaku izmaklo zlato. A toliko je primjereno njegovu zlatnom imenu. I Luka Modrić zaslužio je zlato sa svojim Vatrenima. No, bit će na Euru 2024. dana za megdana.
Zmajevi su se iz Portugala nakon 0:3 u utakmici kvalifikacija za Euro 2014. vratili podrezanih krila. Protiv Luksemburga su u Zenici s rezultatom 0:2 očerupani. No, valja vjerovati da će Zmajevima narasti nova krila, a trebat će im puno vatre u njihovu dahu kakvu Vatreni imaju u duhu za plasman na svoju prvu europsku nogometnu smotru. Kad se, premda samo jednom, moglo na Svjetsko nogometno prvenstvo, valjda se može i na prvo Europsko. Dužnosnici NS-a BiH, izbornik Hadžibegić i igrači Zmajeva ne smiju "rezonirati" kao Mujo kad se nogometna reprezentacija BiH nije plasirala na jedno od Eura:
- Što ima veze, ta nije se ni jedan Brazil plasirao na Europsko prvenstvo!
Neki sarajevski nogometni stručnjaci i analitičari uporno ponavljaju to kako od hrvatskih Vatrenih i srpskih Orlova ne bi bilo ni traga bez nogometaša iz BiH. Mogao je Rakitić igrati i za Švicarsku, i za Hrvatsku i za BiH, a odabrao je igrati za Vatrene. Mogao je Kovačić igrati i za Austriju, i za BiH i za Hrvatsku, a i on je odabrao Vatrene. Slično je s nizom drugih nogometaša koji igraju za Vatrene. Isto vrijedi i za igrače koji vuku podrijetlo iz BiH, a igraju za srpske Orlove. Emir Spahić, rođen u Dubrovniku, mogao je igrati i za Hrvatsku, ali je igrao za Zmajeve. Srbin Misimović mogao je igrati za Orlove, a bio je zvijezda Zmajeva. Da bi više Hrvata i Srba igralo za Zmajeve, potrebna je samo jedna – "sitnica"! BiH kao ozebli sunca ili žedan vode, osim tri etnička patriotizma, treba još jedan – ustavni patriotizam! Da državu BiH i Hrvati, i Srbi i Bošnjaci osjećaju jednako svojom. Sve dok postoje "jednakopravniji" i "patriotiskiji", teško će BiH na zelenu granu u političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom i svakom drugom smislu. Isto tako teško će nešto značajnije postići i na zelenom travnjaku. Za moćnu Belgiju nastupaju i Valonci i Flamanci, a isto tako za moćnu Španjolsku igraju i Španjolci, i Katalonci i Baski. No, u tim državama narodi su stvarno jednakopravni u političkom, društvenom i svakom drugom pogledu, pa tako i kad je u pitanju nogomet, najvažnija sporedna stvar na svijetu, koja na svoj način govori o stanju nekog društva.
Kad se o nogometu radi (i ne samo u nogometu), valja biti svjestan svoje moći, vjerovati u sebe i momčad, biti vrijedan, uporan, sustavan… Često se prisjetimo anegdote o Stjepanu Lamzi, po starijim ljubiteljima nogometa čak i najboljem igraču Dinama svih vremena (ako se ipak izuzme Modrić, uz dužno poštovanje prema Bobanu, Prosinečkom, Šukeru, Jerkoviću, Zambati, Ramljaku, Rori, Škoriću, Zajecu, Kranjčaru, Brozoviću, Kovačiću…). Legendarni Rudolf Belin pričao je kako je i on bio pod velikim stresom pri izlasku na prepun stadion JNA protiv Partizana koji je te godine bio finalist Kupa prvaka. Štef Lamza povuče Belina za dres i upita ga:
- Rudač, protiv koga igramo?
Zvonimir Magdić - Amigo, najpoetičnije sportsko pero uopće, jednom je kazao da se ispod Sljemena igrao najljepši nogomet. Napisao je to prije nego su ispod Sljemena igrala navedena nogometna gospoda (osim Jerkovića) i brojni drugi velemajstori (Mlinarić, Deverić, Cerin, Ladić, Stanić, Lovren, Ćorluka, Vlaović, Bogdan, Vabec, Bručić, Cvitanović, Petković, Livaković, Gvardiol, dva Šutala, Kramarić, Majer, Oršić, Ivanušec…). Stoga je na vlastima i HNS-u to da se što prije sagradi nogometni stadion primjeren nogometašima ispod Sljemena, mjestu gdje se, po Amigu, odavno igrao najljepši nogomet. Valja obnoviti i Poljud da bi se nogometaši ispod Sljemena - "imali s kim nosat'"! Bez jakog Dinama i koliko je god moguće jakog Hajduka neće biti moguće nastaviti osvajati medalje na najvećim nogometnim natjecanjima. Osijek i Rijeka moraju im puhati za vrat, ali i drugi hrvatski klubovi. Pa i oni iz – jedanaeste izborne jedinice! Luka Modrić prvu je utakmicu za mostarski Zrinjski odigrao na Pecari protiv Širokog Brijega!
