Tri dana prije no što su po dogovoru posljednji put zajedno udahnuli, Jan i Els uživali su u sunčanoj marini u Frieslandu na sjeveru Nizozemske. Ovaj par cijeli je život proveo zajedno, većinom u kamperu ili na brodu. Jan je imao 70 godina i više je desetljeća patio od konstantnih bolova u leđima, a Els je bila godinu starija i patila je od demencije. "Ovo je vrlo dobro" kazala je, pokazujući na svoje tijelo, "a ovo je užasno" dodala je, pokazujući prema glavi. Supružnici su se upoznali još u vrtiću. Jan je u mladosti igrao hokej za nizozemsku juniorsku reprezentaciju, a zatim je postao trener. Els je bila učiteljica u osnovnoj školi, a spojila ih je zajednička ljubav prema vodi koja je obilježila njihov cijeli život, piše BBC. "Pokušali smo živjeti u hrpi kamenja, u kući, ali nije nam išlo" našalio se Jan.
U mladosti su živjeli na brodu, a kasnije su kupili teretni brod i pokrenuli posao transportiranja dobara brojnim nizozemskim vodotocima. U međuvremenu im se rodio sin koji je ubrzo krenuo u internat, a s roditeljima bi provodio vikende i praznike. Tada bi obitelj putovala tokovima Rine ili na neki od nizozemskih otoka. Do 1999. u poslu prijevoza tereta kompetitivnost je značajno narasla, a Jan je imao ozbiljnih problema s boli u leđima zbog fizički zahtjevnog posla kojim se bavio više od desetljeća. On i Els tada su nekoliko godina živjeli u kući, no ubrzo su se vratili brodu, a zatim prešli u prostrani kamper. Jan je 2003. bio na operaciji kralježnice no to mu nije pomoglo. Prestao je piti niz tableta protiv bolova koje su mu prepisali liječnici, te više nije mogao raditi, no Els je i dalje bila zaposlena kao učiteljica. O eutanaziji su razgovarali već tada, pošto je Jan objasnio obitelji da ne želi predugo živjeti sa svojim fizičkim ograničenjima, a par se pridružio NVVE, nizozemskoj organizaciji koja promovira "pravo na smrt". "Ako uzimaš puno lijekova, živiš kao zombi. S obzirom na moju bol i Elsinu bolest, mislim da ovo moramo prekinuti" kazao je Jan, referirajući se na njihove živote.
Els je otišla u mirovinu 2018. i već tada je pokazivala rane znakove demencije no opirala se konzultacijama s liječnikom, možda zbog toga što je svjedočila smrti svog oca nakon borbe s Alzheimerovom bolešću. Tek u listopadu 2022. godine dijagnosticirana joj je demencija, a Jan se prisjeća kako je napustila ordinaciju i ostavila njega i njihovog sina. "Bila je bijesna poput bika" dodao je. Tek nakon što je postalo jasno da se njeno stanje neće popraviti, Els i Jan su sa sinom počeli razgovarati o duo-eutanaziji. U Nizozemskoj je eutanazija legalna na zahtjev, ukoliko liječnik procijeni da osoba trpi nepodnošljivu psihološku ili fizičku bol kojoj nema pomoći. Svakoga tko zatraži eutanaziju moraju pregledati dva liječnika i složiti se oko dijagnoze. U Nizozemskoj je prošle godine 9068 osoba preminulo eutanazijom, ali samo njih 66 u procesu duo-eutanazije. Situacija je posebno kompleksna kada jedan partner ima demeciju jer se podiže pitanje njihova kapaciteta za davanje pristanka.
Jedan specijalist iz bolnice Erasmus u Rotterdamu potvrdio je da brojni liječnici uopće ne žele razmatrati opciju eutanazije pacijenta s demencijom, a to je bila i pozicija obiteljskog liječnika Jana i Else. Njih dvoje odlučili su se obratiti mobilnoj klinici za eutanaziju "Centre of Expertise on Euthanasia" koja nadzire otprilike 15 posto potpomognutih smrti u Nizozemskoj i odobrava oko 30 posto zahtjeva koje dobije. Kod duo-eutanazije posebno je važno osigurati da jedan partner ne utječe na drugoga. Jan i Els bili su složni oko toga da njihovim životima dolazi kraj.
"Proživio sam svoj život, više ne želim bol. Postajemo prestari za život koji živimo i vjerujemo da to treba zaustaviti" objasnio je Jan. Kada su liječnici potvrdili da je Els u stanju odlučiti što želi sama za sebe, posljednja službena prepreka je uklonjena, a ostalo je samo oprostiti se od obitelji. "Ne želiš pustiti roditelje da umru, pa je tu bilo i suza" otkrili su supružnici, no i dalje su inzistirali da za njih nema drugog rješenja.
Dan prije zakazanog termina, Els i Jan proveli su sa sinom i unucima. Jan im je objašnjavao neke detalje na kamperu kako bi ga mogli lakše prodati. "Otišao sam prošetati plažom s mamom, djeca su se igrala, šalili smo se... bio je to jako čudan dan" istaknuo je njihov sin, koji je želio ostati anoniman. Dodao je kako su mu u jednom trenutku zasuzile oči dok su posljednji put svi zajedno večerali. Sljedeće jutro okupili su se u hospiciju, a došli su i Janovi i Elsini prijatelji. Slušali su glazbu i razgovarali o uspomenama.
"Imali smo dva sata prije no što su liječnici došli. Posljednjih pola sata bilo je teško, a onda se sve odvilo brzo. Liječnici imaju svoju rutinu, gotovo je u nekoliko minuta" ispričao je njihov sin. Jan i Els preminuli su zajedno 3. lipnja 2024. godine. Njihov kamper još nije stavljen na prodaju, sin je odlučio da će ga neko vrijeme zadržati kako bi s obitelji otišao na odmor u njemu i stvorio nove uspomene.
