"Nikad se umorniji nisam vratio na posao" - rečenica je koju iz godine u godinu čujemo od onih koji se vrate s godišnjeg odmora, no čini se da ona ove godine ima uporište, a ogroman broj otvorenih bolovanja ovog ljeta donekle i potvrđuje tu tezu jer je veliki broj osoba upravo nakon odmora išao na bolovanje, piše Večernji list BiH. Konkretne bolesti nije bilo, ali najgora je ona koja se ne vidi, pa je i većina liječnika znala što se događa. Sve ono što smo proživjeli u posljednjih nekoliko godina, konkretnije od 2020., dolazi na naplatu.
Sve utječe na čovjeka
- Ako se vratimo u ratne 90-e. Imali smo onaj šok na prvu da se stvarno nešto događa i da će ljudi stradavati, međutim, kako su tjedni prolazili, to je postalo nešto uobičajeno. Ta strašna riječ "rat", te scene koje nam se odvijaju pred očima, čiji smo sudionici dok smo bili unutra, nismo bili toliko opterećeni. I onda rat završava. Po nekoj logici, svi smo trebali biti sretni i zadovoljni, osjećati se sjajno jer su stradanja završila. Međutim, naš mozak ne funkcionira po toj logici. Tek kako je vrijeme prolazilo, vraćale su se slike, događaji, trenuci..., razvijao se PTSP. Bojim se da i danas pričamo o tome. Svi mi bili smo izravni sudionici pandemije koronavirusa. One slike s početka bile su strašne, svi smo se osjećali nekako tjeskobno. No kako su tjedni počeli odmicati, više nitko o tome nije govorio. Onda je počeo rat u Ukrajini. Cijeli svijet je samo o tome brujao, u tražilicama se pretraživalo i o tabletama joda ako dođe do nuklearnog napada. Međutim, kako su tjedni prolazili, i taj rat nam je postao nešto uobičajeno. Ali mozak sve pamti. Čudno je to i zahtjeva još dublju psihoanalizu, ali mi tek sada osjećamo posljedice i pandemije i rata u Ukrajini, u kojem, srećom, ne sudjelujemo, ali ga itekako osjećamo na svojoj koži, po mnogočemu. Neću reći da je svatko dobio PTSP od svega toga, ali svi smo pod nekom vrstom stresa i borimo se s posljedicama kriza koje su nas napale - priča nam liječnik o novom problemu od kojeg pate i bh. građani kao i drugi žitelji svijeta. Ovaj liječnik opće prakse kroz karijeru se nagledao svega i svačega, a psihološke teme nisu mu daleke, što potvrđuje i ovaj razgovor. Priča nam i kako je bilo ljudi koji nisu ni koristili godišnji odmor jer su svjesni da će se razboljeti. - Tu se već došlo do faze kad je potrebna ozbiljnija stručna pomoć. Razgovarao sam s ljudima koji bi se prvog dana godišnjeg odmora razboljeli, dobili visoku temperaturu, glavobolju, mučninu..., jednostavno ne znaju funkcionirati u takvom okruženju. Poznajem one koji uopće više ne idu na odmor jer im se organizam tada potpuno uruši. Unutar nas samih kompleksan je svijet i moramo naučiti nekako normalno funkcionirati te postati svjesni da svijet bez nas neće propasti, a ako i propadne, onda propada kolektivno te ionako ništa ne možemo napraviti - govori liječnik s kojim smo otvorili ovu kompleksnu temu. Psiholozi posljednjih godina sve češće daju savjete kako se što "bezbolnije" vratiti na posao, a i po tome se vidi da smo dosegnuli vrhunac lošeg stanja. Psihologinja Kristina Bačkonja je nakon onog udarnog pandemijskog ljeta ljudima pokušavala dati do znanja da je odmor osnovna potreba našeg organizma i bitno je provesti ga onako kako nama najbolje odgovara, a ne kako smo možda zamislili da bi on trebao izgledati. Nekome će biti dovoljno nekoliko dana mira i sna, nekome ludi ljetni provodi, a nekome možda samo mala promjena ambijenta. A i u svakodnevnom životu red je da se "naučimo" odmarati. - Bez obzira na to što ste se vratili u svakodnevicu, ostavite malo vremena za sebe, za opuštanje, za stvari koje volite raditi. Iako je ponekad u zgusnutom rasporedu teško naći vrijeme za sebe, imajte na umu da je opuštanje čovjeku potrebno kao san ili zdrava prehrana. Svakodnevno opuštanje uz aktivnosti koje volite smanjit će rizik od nastanka depresije, anksioznosti i razdražljivosti - kazala je stručnjakinja.
Važnost opuštanja
I za kraj, koliko god možda nezgodno zvučalo da biste mogli otići s posla na kojem ste trenutačno, ako vam on predstavlja toliki stres, uz sve druge stresove s kojima se suočavamo posljednjih godina, onda promijenite posao. Odluka je zapravo na nama. - Ako nas ono što radimo ne dovodi do onoga što želimo, uvijek imamo izbor odlučiti raditi nešto drugo. Zar ne? - poručila je, među ostalim, psihologinja.
