Centralna banka Bosne i Hercegovine nedavno je prodala tonu zlata sve kako bi se sačuvala monetarna stabilnost zemlje. Inače, sve veći iznos potrošačke košare, doveli su do situacije da građani prodaju zlato kako bi preživjeli.
Već neko vrijeme cijene zlata u Bosni i Hercegovini su iste pa tako gram zlata iznosi 140 KM dok se otkupna cijena lomljenog 14 karatnog zlata kreće oko 52 marke.
Odluka Centralne banke da proda tonu zlata što je oko trećine ukupne količine zlata koje Bosna i Hercegovina ima, za mnoge ekonomiste je brzopleta i dugoročno gledano pogrešna, javlkja BHRT.
Ekonomist Igor Gavran smatra da je većina Centralnih banaka ozbiljnih država kupovala i povećavala zalihe zlata.
"Kako idemo ka recesiji logično je očekivati da će vrijednost zlata ponovno rasti - moje mišljenje je da je taj potez vjerojatno učinjen s jedne strane u pogrešnoj procjeni da će se pad vrijednosti zlata nastaviti, a s druge strane zbog nekih drugih lošijihulaganja.", kazao je Gavran.
Dok mnogi postavljaju pitanje je li pametnije uložiti novac u zlato, nekretnine i štedne račune, većina građana Bosne i Hercegovine je u situaciji da ne može osigurati egzistenciju pa su onda primorani prodavati obiteljsko zlato kako bi kupili hranu ili platili režije. Nažalost, posljednih mjeseci ova pojava je postala sve učestalija.
"U ovom istom periodu kada su građani u najtežoj situacij i mi zapravo imamo pohvale iz UNO Porezne uprave o rekordnim prihodima, dakle novca ima, a nije bilo nikakvih mjera pomoći i podrške", kaže Gavran.
Sociolozi su jasni: Prodaja zlata samo da bi se preživjelo je zapravo indikator sve lošijeg stanja društva, pojedinca i životnog standarda u cjelini.
"Ta prodaja zlata iz kuta pojedinca je osjetljiva zato što ljudi ne prodaju neko zlato koje je tržišno te poluge zlata oni prodaju nakit koji ima simboliku i neku vrijednsot i ako to prodaju onda je to ozbiljan indikator siurmoaštva koji mi jako uspješno prikrivamo", pojasnio je sociolog Drago Vuković.
I dok se političari u državi ne libe, ponovno sami sebi povećati plaću koja je ionako najveća u regiji, a građanima davati tek neke jednokratne pomoći od kojih se mogu kupiti, primjerice, samo pelene i detrdžent za veš, onda nije ni čudo što su primorani često se odreći i onog najvrjednijeg da bi preživjeli.
Dokle seže granica preživljavanja u Bosni i Hercegovini?
