Nužnost dogovora domaćih političkih predstavnika u BiH u kontekstu europskog puta, ali i onih pitanja koja još uvijek opterećuju međunacionalne odnose unutar BiH, od iznimne je važnosti za stabilnu budućnost zemlje, ocjena je koja se tek povremeno može čuti u medijskom i političkom prostoru.
Važnost posredovanja
No, umjesto nametanja rješenja izvana u okvirima međunarodne zajednice, a napose Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, sve više sazrijeva ideja kako je kompromis predstavnika konstitutivnih naroda ispravan put za rješavanje brojnih problema koji trenutačno opterećuju bosanskohercegovačko društvo te da bi u nekim težim temama, poput reforme Izbornoga zakona ili ustavnim promjenama, tek trebalo ići s umjerenom medijacijom.
Sastanci koje u posljednje vrijeme održavaju lideri HDZ-a BiH Dragan Čović i SDA Bakir Izetbegović, a uz posredovanje američkog veleposlanika u BiH Erica Nelsona i šefa Izaslanstva EU-a u BiH Johanna Sattlera, dokaz su tome. Ovakva strategija već je rezultirala i određenim napretkom, a koji se ogleda u dogovoru kojim će dvije stranke uspostaviti tri radne skupine koje u precizno određenim rokovima trebaju ponuditi usuglašena rješenja za izmjene Izbornoga zakona BiH, otvorena pitanja na razini FBiH te za pitanja koja će osigurati ispunjavanje uvjeta za kandidacijski status za Europsku uniju. Ključno političko pitanje upravo je Izborni zakon, odnosno pronalazak načina za provedbu presude Ustavnog suda BiH, čime bi se omogućilo legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda.
Iako je sporazum potpisan na ljeto prošle godine, osim pitanja Mostara, nije se napravilo mnogo u procesu promjene Izbornoga zakona, unatoč tome što je hrvatska strana konstantno pozivala na dogovor. Čini se kako su ti pozivi urodili plodom, a dokaz je situacija u kojoj se sve više govori o potrebi promjene izbornoga zakonodavstva. Važno je i što su predstavnici SAD-a i EU-a svjesni kako rješenje mora biti plod dogovora domaćih političkih predstavnika, naravno, uz već ranije spomenutu medijaciju. Konstruktivan pristup koji provode SAD i EU trebao bi rezultirati pomacima i konačnom realizacijom sporazuma kojim su se stranke obvezale početi s izradom izmjena i dopuna Izbornoga zakona BiH kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana na svim administrativno-političkim razinama. Pitanje napretka k EU, a uz koji je vezana i problematika čitavog seta gospodarskih reformi koje treba provesti, također se veže uz potrebu dogovora unutar BiH. Da se može uz malo volje napraviti pomak, pokazuje usvajanje Programa ekonomskih reformi za razdoblje od 2021. do 2023. godine na državnoj i entitetskim razinama, a koji pruža svojevrsnu mapu puta kada je riječ o ekonomskom oporavku. U kontekstu prisutnosti međunarodne zajednice u BiH treba uputiti na nedavnu izjavu šefa Izaslanstva Europske unije u BiH Johanna Sattlera koji je kazao kako BiH treba težiti postupnom smanjenju prisutnosti međunarodne zajednice, ocjenjujući da aktualna razina prisutnosti nije kompatibilna s članstvom u Europskoj uniji.
- Srednjoročno i dugoročno takva razina prisutnosti međunarodne zajednice u BiH nekompatibilna je s članstvom u EU. U nekim smo fazama gdje treba težiti postupnom smanjenju takve prisutnosti - smatra Sattler.
Provedba reformi
O potrebi da odgovornost preuzmu domaći lideri govorio je i posebni izaslanik State Departmenta za zapadni Balkan Matthew Palmer koji je kazao kako nova američka administracija očekuje od političara u BiH da pokažu odgovornost i spremnost za provedbu reformi jer to nitko ne može učiniti umjesto njih. Ipak, u kontekstu OHR-a Palmer je istaknuo kako za sada visoki predstavnik ima čvrstu potporu SAD-a i imat će je sve dok BiH ne dosegne potrebnu razinu stabilnosti.
