Suština Ljubićeve apelacije odnosi se na to da se svakom narodu vrati izvorna vlast prilikom biranja izaslanika u Dom naroda. Time se u suštini svakom narodu priznaje da samostalno predstavlja izbornu jedinicu.
Takvo što se uostalom nudi i u novim prijedlozima hrvatske strane glede načina biranja izaslanika u Dom naroda ili pak članova državnog Predsjedništva, što je političko Sarajevo uglavnom odbilo kao prijedloge.
Unatoč tome što je Ustavni sud BiH jasno stavio do znanja da predstavnici koji se biraju u Dom naroda, a onda i u Predsjedništvo BiH, trebaju biti rezultat volje tog pojedinačnog naroda, posve su neshvatljive poruke kako se njihov izbor ne bi smio događati po “nacionalnom” ključu. Jer, zapravo, nikakav drugi ključ ne može ni postojati sve dok postoje ovakav Ustav i ovakve institucije.
Kada je međunarodna uprava u BiH prvi put 2000. odlučila izabrati miljenike iz reda triju naroda i postaviti ih u vlast, vjerojatno vođena mišlju kako će tako otupjeti podjele i doprinijeti integraciji zemlje nakon rata, napravila je tragičnu pogrešku. Prije toga su američki diplomati na čelu Misije OESS-a izmijenili pravila i propise glede načina biranja i odlučivanja u Domu naroda. To je bila ključna poluga pomoću koje su u vlast “ugurani” oni koje su zapravo Hrvati u većini odbacili na izborima.
Što donosi apelacija
Nove slonovske korake u krhkom stakleniku, kakva je BiH još i danas, napravila je međunarodna uprava kada je odlučila intervenirati na izmjene entitetskih ustava i izbornih propisa 2002. godine. Povod za to je bio više nego neuvjerljiv - odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda koja je donesena na temelju zahtjeva tadašnjeg bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Intervenirao je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch nakon što je dobio nalog Vijeća za provedbu mira. Izmijenio je odredbe ustava obaju entiteta, Izbornoga zakona BiH i legalizirao mogućnost diskriminacije Hrvata u Federaciji BiH koji su time de facto postali politička manjina. Bošnjaci su postali vlasnici FBiH s dugoročno podređenom pozicijom Hrvata te je tek potvrđeno kako suverenu vlast nad Republikom Srpskom imaju Srbi. To je bio pojednostavljeni “pragmatični” pokušaj rješavanja problema BiH s tri naroda i dva entiteta u kojemu su Hrvati bili višak.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
