Kako laički i golim okom prepoznati pravi med i razlikovati ga od krivotovrine, jedno je od najčešće postavljanih potrošačkih pitanja. Mi smo ga postavili Draženu Kocetu, pčelaru i proizvođaču meda iz Popovače, ujedno i predsjedniku Hrvatskog pčelarskog saveza.

Njegov odgovor bio je kratak: “Nikako!”

Gotovo je nemoguće otkriti patvorinu

“Med u čiju kvalitetu sumnjate možete usporediti s okusom pravog meda, ali zato najprije treba probati pravi med. Evo primjera. Turist je kod nas kupio patvorinu kaduljinog meda i to mu je bio prvi doticaj s tom vrstom meda. Kada je u Puntu na otoku Krku kod našeg pčelara koji stvarno proizvodi pravi kaduljin med kupio taj med i probao ga, idućeg dana ponovno je došao k njemu i napao ga tvrdeći da mu je prodao lažni med. To, naravno, nije bilo točno. Konzument najčešće uzima u obzir onaj prvi okus meda koji proba”, objasnio je Kocet.

Kaže kako se bez sofisticirane laboratorijske analize naprosto ne može znati radi li se o pravom ili lažnom medu. No, čak i one nisu posve pouzdane.

“Čak su i u najsofsticiranijem laboratoriju u EU izjavili da se susreću s medovima koji izgledaju kao da su prirodni i pravi, ali su peludne komponente tog meda podešene tako da je jako teško utvrditit da se radi o patvorini”, pojašnjava.

“Neki medovi nikad ne kristaliziraju”

“Kada me ljudi pitaju kako da budu sigurni da jedu pravi med, jedino im mogu reći da si kupe košnicu i sami ga prave. Jedino tad bit ćete sigurni da jedete pravi med. Sve drugo je Pandorina kutija”, dodaje Kocet.

Da je med prirodan i nepatvoren, najlakše se može utvrditi ako se nakon nekog vremena kristalizira u staklenci. No Kocet napominje da se ne kristaliziraju svi medovi.

“Kristalizacija je prirodno svojstvo meda kojim s dokazuej da je med prirodnog porijekla. Nijedan patvoreni med neće se kristalizirati, ostat će tekući. No, neki medovi nikada ne kristaliziraju. Čisti bagremov med nikada neće kristalizirati dok medovi s puno peludnih zrnaca kristaliziraju. Pelud je okidač koji dovodi do stanja kristalizacije. Ako u medu ima više od 60 posto peludnih zrnaca taj će med brzo i jako kristalizirati se. Neki tvrde da se kristalizira med u koji je dodan šećer, ali to nije točno”, objašnjava ovaj pčelar.

“I u laboratorijima vrte glavom”

Kocet kaže da članovi Hravtskog pčelarskog saveza redovno sudjeluju u kontroli svojih proizvoda čime dokazuju da im je med ispravan te da nije zabilježeno da je kod njih pronađen med sumnjive kvalitete.  Prema službenom podatku Europske komisije, na tržištu u Europskoj uniji čak je 46 posto meda sumnjivog porijekla i kvalitete. No, je li med koji se prodaje u trgovinama doista čist i prirodan?

“Sve što je u trgovinama na policama prošlo je analizu i nije proglašeno patvorinom. Druga je stvar što se mi pitamo kako je moguće za euro ili dva proizvesti kilogram meda. Tu se javlja famozna sumnja. Laboratoriji koji obavljaju kontrolu tog meda ne nalaze nikakve pokazatelje da je taj med patvorina. Naravno, i u laboratorijima vrte glavom i tvrde da su patvoritelji meda već toliko usavršili svoje metode da je jako teško pronaći patvorinu meda”, ističe Kocet.

Na “cestama meda” ima svega

Pčelare ponajviše brinu tzv. ceste meda, kako se nazivaju prometnice u nekim našim krajevima uz koje ljudi na priručnim štandovima prodaju med.

“Tamo definitivno imamo patvorine, med koji nije životinjskog porijekla nego je mješavina fruktoznih sirupa i ostalih pripravaka od kojih se prave patvoreni medovi. Prodaju se uz cestu bez ikakvih etiketa. A kad naiđu inspektori, prodavači ostavljaju taj med i skrivaju se u grmlje”, kaže Kocet.

Lani je u Hrvatsku uvezeno tri tisuće tona meda. Kocet uvoz meda smatra nepotrebnim jer domaći proizvođači mogu proizvesti dovoljno za ovdašnje potrebe. Procjena je da oni godišnje, ovisno o vremenskim prilikama, proizvedu između 8 i 10 tisuća tona meda.

“Naravno da nas to muči jer uvozni med nabavljen po cijeni od jednog do dva eura za kilogram u konačnici u teglicama na policama trgovina košta 3 eura. Mi po toj cijeni med ne možemo ni proizvesti niti ga prodati da bismo poslovali u plusu. Kada bi se taj dio tržišta uredio, kada ne bi bilo nelojalne konkurencije, domaći bi pčelari imali interesa povećati proizvodnju. A mislim da smo već i sada proizvodnjom samodostatni”, rekao je predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza.

U Hrvatskoj je 9.200 evidentiranih pčelara s oko 450.000 košnica. Kocet kaže da ih ima i više jer neki rade neprijavljeni “skrivajući košnice negdje iza žbuna”.