"Već odavno ni Travnik nije što je nekada bio", kazao nam je stariji Travničanin dok smo na katoličkom groblju "Bojna" čekali polaganje cvijeća i paljenje svijeća na grobu okrutno ubijenog prvog zapovjednika HVO-a Travnik krajem 1992. godine brigadira Ivice Stojaka, piše Večernji list BiH.
Čuđenje novinara
A povod za ove navedene riječi Travničanina, Hrvata po nacionalnosti, je čuđenje novinara zbog zapuštenog i u korov zaraslog jedinog židovskog groblja u Travniku koje samo ograda dijeli od već spomenutog katoličkog. Naime, groblje je potpuno zaraslo u korov, šiblje, nadgrobni spomenici, vidljivo stari, potpuno su zapušteni, uglavnom u stanju propadanja i rušenja..., te nije teško zaključiti da ovo groblje, jedno od najstarijih židovskih groblja u BiH, već dugi niz godina više nitko ne održava niti u njega ulazi.
Istina, Židova u Travniku više i nema, a možda i ima još neki oronuli starac ili starica, pa se u takvoj situaciji nameće pitanje tko bi onda trebao i mogao dolaziti u groblje. A odgovor na to pitanje nije teško dokučiti, nameće se sam od sebe, posebno ako se zna kakve su duboke pozitivne tragove Židovi ostavili u Travniku.
"Pa, zar onda nisu zaslužili, kada više nema živih, da im gradske komunalne službe, bar u onoj najnužnijoj mjeri, održavaju mjesta njihova vječnog počivališta", kazao nam je sugovornik, dodajući kako je u pitanju, prije svega, aktualna lokalna politika. "Događaji u arapskom svijetu, Irak, Iran..., Izraelci i Palestinci, okrenuli su i odnos Travničana, na Bošnjake mislim, i odnos prema Židovima, čak i mrtvim i onim koji nikada nisu ni imali priliku posjetiti stoljećima čekanu i željenu im domovinu Izrael", dodaje. Treba reći kako su se 30. rujna 1979. godine Travničani, bolje je reći tadašnja aktualna komunistička vlast, odužili (?) Židovima Travnika podignuvši spomen-obilježje na njihovu groblju na Bojni, uz nakanu tužnog sjećanja i pijeteta za sve stradale Židove u vremenu od 1941. do 1945. godine. A nije teško zaključiti da je to spomen-obilježje, osim tužnog sjećanja i pijeteta, imalo i trebalo usmjeriti i na neke druge konotacije. No, već tada Židova skoro da i nije bilo u Travniku. Tridesetak godina kasnije, 18. kolovoza, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, a kako sada stvari stoje, i posljednji put, u Travniku se molio "kadiš", židovska molitva za mrtve. Molitva je upriličena na spomenutom groblju (groblje je tada bilo pokošeno i očišćeno, tada i nikada više).
Kao da ih nije ni bilo
A treba znati da je prva židovska obitelj Morda Artijasa došla u Travnik 1660. godine, i da je Židova u ovome gradu 39 godina poslije, 1699., bilo 46. Židovi su 1762. osnovali svoje groblje na Bojni, od 1768. imali su svoju Židovsku općinu, poslije sarajevske najstariju, koja je krajem 19. stoljeća bila i najmnogoljudnija u BiH. "Slične priče o Travniku koji već odavno nije kao što je nekada bio, u nekim drugim i drugačijim omjerima i kontekstima, mogli bismo pričati i mi Hrvati i Srbi Travnika. Ali komu, čemu, tko bi nas slušao, koga sve to još uopće i zanima", kazao nam je, uz sjetu, naš sugovornik, Hrvat iz Travnika. *
Židovi u Travniku isticali su se čestitošću, sposobnošću, obrazovanjem, uspješnošću. Kada je 1882. godine otvorena Nadbiskupska gimnazija, upisano je i 47 židovske djece
