- Nacionalna homogenizacija bit će prisutna i u ovom izbornom procesu. Iako bi pluralizam i široka ponuda političkih opcija na izborima trebali biti demokratski standard, u BiH zbog nacionalnog osjećaja ugroženosti dolazi do predizbornog okupljanja stranaka. Praksa pokazuje da je ova tendencija prisutna kod sva tri naroda, ovisno od sredine i razine vlasti na kojoj se određeni narod osjeća ugroženim. Tako je već sada izvjesno da srpske stranke neće stvarati nacionalne saveze na državnoj ili entitetskoj razini, a određene koalicije tog tipa moguće su tek na izborima u Federaciji. Još nikakvog konkretnog plana o tome nema, ali je jasno kako je FBiH jedini prostor i jedina razina vlasti gdje se Srbi mogu osjećati ugroženima u ostvarivanju svojih političkih prava. Srbi su političku homogenizaciju do sada uglavnom pokazivali na lokalnim izborima, poput onih u Srebrenici. Bošnjaci se, pak, osjećaju politički ugroženima u Republici Srpskoj i najveći broj probošnjačkih stranaka odlučio je na predstojećim izborima u ovom entitetu nastupiti u koaliciji “Domovina”.
Nije im se priključio SDP pa su ih političari iz drugih stranaka izravno optužili za nacionalnu izdaju. Na državnoj, federalnoj i županijskoj razini Bošnjaci ne razmišljaju o svenacionalnoj koaliciji, jer im ne prijeti majorizacija. Potpuno je drukčija situacija s Hrvatima. Iako imaju ogroman broj stranaka, Hrvati nastoje dogovoriti zajednički izlazak na izbore na što je moguće većem broju razina. Za sada je najizgledniji zajednički nastup na izborima za Predsjedništvo BiH i za Narodnu skupštinu RS-a. Međutim, zbog dosadašnjeg iskustva i situacije u praksi, hrvatske stranke bi morale ozbiljno razmisliti kolika je cijena rasipanja glasova i na izborima za državni i federalni Parlament te barem šest županijskih skupština. Izuzev Posavske, ZHŽ-a i HBŽ-a, nema prostora ili razine vlasti gdje nacionalna pozicija Hrvata nije ugrožena. Zanimljivo je da i stranke koje u svom nazivu nemaju nacionalnu odrednicu i koje se deklariraju kao višenacionalne i građanske, sudjeluju u stvaranju širokih nacionalnih koalicija pred izbore. Posebno je to izraženo u slučaju koalicije “Domovina”. Bez obzira koliko nastojale izbjeći to svrstavanje u nacionalne tabore, sve stranke kad-tad otkriju „na čijoj su strani“. Takav je slučaj i s Mostarom, gdje nasuprot hrvatskom političkom bloku stoje deklarirane bošnjačke, ali i one koje sebe nazivaju građanskim strankama.
