Bedrana Ribo rođena je 1981. u Travniku, no 1992. otišla je u Austriju. S vremenom postaje članica Zelene alternative, a 2019. kao predstavnica Zelenih postaje zastupnica u austrijskom parlamentu. U subotu je pak bila gošća na skupštini naše "zelene" stranke, ORaH-a.
Ostavka kancelara Sebastiana Kurza, kratki kancelarski mandat Alexandra Schallenberga pa nekidan opet novi kancelar Karl Nehammer. Što se to posljednjih mjeseci događa u Austriji?
Posljednjih tjedana i mjeseci politička situacija u Austriji bila je turbulentna. S najnovijim istragama i optužbama protiv Kurza i njegova najužeg kruga dosegnuta je nova dimenzija. Radi se o ozbiljnim optužbama, poput korupcije i zlouporabe 1,3 milijuna eura poreznog novca za izmanipulirane ankete u novinama Österreich. Gotovo svaki dan doznavali su se novi detalji razgovora u kojima su čak i Kurzovi stranački kolege govorili da su granice onoga što se moglo zamisliti prekoračene. Nakon što je Kurz podnio ostavku i vratio se u parlament kao predsjednik kluba, dvije stvari su nam bile u prvom planu – stabilnost i pojašnjenje. Nakon ozbiljnih optužbi za korupciju, Kurz više nije mogao obnašati dužnost saveznog kancelara. Njegova ostavka bila je neophodna kako bismo mogli nastaviti daljnji rad s ÖVP-om. Ministar Schallenberg nije bio umiješan u ovu aferu. Bio je neupitno sposoban za rad i stoga je mogao nesmetano obnašati dužnost kancelara. Kada je ÖVP početkom prosinca izveo još jednu smjenu kadrova, brojni ministri podnijeli su ostavke i Nehammer je postao savezni kancelar. U početku sam bila iznenađena, ali mi je drago da je ÖVP brzo preraspodijelio kadrove. Temelj naše suradnje ostaje zajednički vladin dogovor, a u središtu je borba protiv klimatske krize.
Kakav je utjecaj Zelenih u Austriji?
Zeleni su stabilan faktor u ovoj vladi, što se dobro vidi u dosadašnjem radu vlade. S Almom Zadić u ministarstvu pravde mi smo u Austriji uspjeli udahnuti život oslabljenom pravosuđu kojim je dominirala stranačka politika. Upravo istraga protiv Kurza pokazuje da Zeleni štite i promoviraju nezavisno, jako pravosuđe. Kao ministrica za zaštitu klime, Leonore Gewessler također pokazuje koliko se mi Zeleni dobro snalazimo u vladi. U Austriji je od 26. listopada dostupan takozvani "Klimaticket" kojim možete koristiti bilo koji javni prijevoz u Austriji za samo tri eura dnevno, što je revolucionarno. Nedavno smo usvojili i drugu najveću republičku poreznu reformu u parlamentu. Naša eko-socijalna porezna reforma štiti klimu i rasterećuje one s niskim i srednjim primanjima. Naravno, bila sam jako zabrinuta kada smo 2019. napravili hrabar korak i ušli u koaliciju. Danas na tu hrabrost gledam vrlo pozitivno i znam koliko smo napredovali u Austriji i koliko ćemo se usavršavati.
Prekjučer je u Austriji završio dvotjedni opći lockdown prije kojeg je necijepljenima praktički bio zabranjen izlazak iz kuće. Zbog svih tih mjera izbili su i masovni prosvjedi. Kako gledate na sve to?
Kao vlada poduzimamo sve mjere kako bismo što bolje zaštitili zdravstveni sustav. Na osnovi procjene rizika mjere koje su donesene, u smislu osnovnih prava, najmanje su koje su se mogle poduzeti. U Austriji sad imamo procijepljenost od 70%, što nije dovoljno. Svi stručnjaci pretpostavljaju da bi trebalo dostići najmanje 85, čak 95% za zaštitu svih onih koji se ne mogu cijepiti. Naš posao, kao vlasti, jest da zaštitimo ljude i zato ponekad moramo poduzimati i ne tako popularne mjere. Opći lockdown je, nažalost, bio neophodan jer je naš zdravstveni sustav bio preopterećen. U nekim regijama Austrije trebalo je raditi trijažu i odgoditi važne operacije jer su sve krevete intenzivne njege zauzeli uglavnom necijepljeni pacijenti s COVID-om. Stoga sam zadovoljna će u Austriji od veljače biti obavezno cijepljenje protiv COVID-19 kako bismo konačno završili s lockdownom svake vrste.
Hrvatska u Saboru nema nijednog zastupnika "zelenih". Čudi li vas to?
Iskreno rečeno, jako je žalosno što u hrvatskom parlamentu nema nikoga od zelenih. Nadam se da će se to na sljedećim izborima promijeniti. Zagreb je na čelu s Tomislavom Tomaševićem pokazao da su promjene u pozitivnom smislu moguće i poželjne. Za sve postoji prvi put – tako da se radujem tom trenutku kada će i u parlamentu Hrvatske sjediti, namjerno koristim množinu, zastupnici i zastupnice zelenih.
Gostovali ste u subotu na skupštini ORaH-a. Što ste rekli kolegama iz Hrvatske?
Želim ohrabriti svoje kolege u Hrvatskoj. Sada je vrijeme za zelenu politiku. Vidimo je u Austriji, Njemačkoj, ali i u Zagrebu. U Austriji s ÖVP-om vladamo skoro dvije godine i jasno se prepoznaje "zeleni" rukopis u ovoj Vladi. Moramo podržavati jedni druge i zajedno se boriti za naš cilj – naš planet. Klimatsku krizu možemo nadvladati samo ako budemo radili zajedno.
Kako ste se odlučili baviti politikom i zašto je odabir pao baš na Zelenu alternativu?
U Austriju sam došla kao djevojčica od 10 godina i već sam tad gajila interes za politiku i odluke koje su utjecale na moj život kao izbjeglice. Odmalena sam voljela gledati informativne emisije, a tu naviku imam i danas. Članica Zelenih u Grazu postala sam 2011. i tada je sve počelo. Zašto Zeleni? Pa znate, odrasla sam na selu i uvijek sam imala posebnu vezu s prirodom i uživala u njezinim ljepotama. S vremenom sam postajala svjesna da je oko mene puno više betona nego zelenih površina, pogotovo u gradovima. Mi često ne razmišljamo kako naši postupci utječu na budućnost naše djece, a trebali bismo. Drugo što me privuklo kod Zelenih jesu ljudska prava. Posebno pravo jednakosti, da svi ljudi na svijetu imaju jednaka prava. Kao strankinja često sam se nalazila u situacijama kada sam se morala dvaput više boriti za nešto, više učiti, više raditi da bih uspjela. Nažalost, još je uvijek tako.
Kada slušate o svim previranjima u BiH, što vas najviše boli, a možda i plaši?
Iskreno, živim u Austriji gotovo 30 godina pa je samim time moj fokus na politici i događanjima u Austriji. Naravno da posredstvom društvenih mreža pratim dosta toga što se događa i u Bosni. Rijetko se može vidjeti ili pročitati nešto pozitivno, pogotovo u posljednje vrijeme kada su teme vezane za rat u BiH vraćene gotovo u prvi plan. Sve to me malo brine jer zadnje što ljudi u Bosni žele i trebaju je rat.
Odlazite li u rodni Travnik, muči li vas nostalgija?
Naravno da idem u Bosnu. U Travniku sam živjela 10 godina, a kod majke i djeda u Malinama, jednom selu u blizini Travnika, provela sam najljepše godine svog djetinjstva. Njih dvoje imali su velik utjecaj na mene i na to kakav sam čovjek danas. Dva do tri puta godišnje idem u to selo i samo se tamo mogu isključiti i odmoriti od svega. Što se tiče nostalgije, ima i toga, naravno. Pogotovo u posljednje vrijeme. Zbog pandemije nisam bila u Bosni gotovo dvije godine i to mi je baš teško palo, pa sam ljetos sve to nadoknadila odmarajući se u Bosni, ali i na Jadranu. Već dugi niz godina dio odmora provodim u Dalmaciji. Mnoge sam destinacije posjetila, Italiju, Španjolsku, Grčku..., ali hrvatsko more mi je u duši. To me tako podsjeća na djetinjstvo i neko staro doba Jugoslavije.
Imate neobično ime – Bedrana. Kako ste ga dobili?
Vjerujte mi da me ljudi s Balkana to često pitaju. Moji roditelji gledali su neki film, pojavilo se to ime i svidjelo im se. Poslije sam saznala da je ime arapskog porijekla i znači – pun Mjesec. •
