Sv. Pavao rodio se u Tarzu, glavnom gradu Cilicije (pokrajina u Maloj Aziji), između 5. i 10. g. poslije Krista kao član Benjaminova plemena. Učio je kod glasovitog rabina Gamalijela Starijeg. Pavao (židovsko ime Savao) bio je nazočan kod kamenovanja Stjepana oko 34. poslije Krista. Pavao počinje svoj novi životni put pred Damaskom oko 36. g. poslije Krista. Po Gospodinovu nadahnuću Damaščanin Ananija ide u Ulicu prava i nalazi Savla (Pavla) u Judinoj kući. Gospodin predstavlja Ananiji Pavla kao izabrano sredstvo da donese njegovo ime pred pogane, kraljeve i Izraelce (Dj 9, 1-19).
Pavao poduzima prvo misijsko putovanje između 46. i 48. Obišao je Antiohiju, Cipar, Antiohiju Pamfilijsku, Ikoniju, Listru i druga mjesta. Sudjelovao je na prvom Apostolskom saboru u Jeruzalemu 49. p. Kr. Drugo misijsko putovanje bilo je između 49. i 52. g. p. Krista. Došao je preko Listre, Filipa, Soluna, Bereje, Atene do Korinta. Između 54. i 57. bio je na trećem misijskom putovanju. Proboravio je u Efezu više od dvije godine. Prošao je Makedoniju i Grčku i vratio se u Milet. Zamolio je iz Mileta da mu dođu u pohod starješine Crkve u Efezu.
Podsjetio ih je kako je služio Gospodinu "sa svom poniznošću, u suzama i kušnjama koje me snađoše zbog židovskih zajednica" (Dj 20, 19). Najavio im je da ide u Jeruzalem. Bio je siguran kako ga čekaju na putu "okovi i patnje" (Dj 20, 23). Zbunio ih je kad im reče: "Sada ja znam da nećete više vidjeti moga lica, vi svi između koji prođoh propovijedajući Kraljevstvo" (Dj 20, 25). Biskupima je naglasio da se brinu za sebe i za one koji su im povjereni. Napomenuo im je: "Zato bdijte i sjećajte se da tri godine, noću i danju, nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga pojedinoga" (Dj 20, 31). U tom izlaganju starješinama iz Efeza rekao je Isusove riječi: "Blaženije je davati nego primati" (Dj 20, 36). Iza svog govora kleknuo je i svi su se zajedno pomolili prije rastanka: "Tada svi briznuše u velik plač, padoše Pavlu oko vrata te ga izljubiše, ožalošćeni vrlo mnogo zbog riječi koju bijaše rekao da neće više vidjeti lica njegova" (Dj 20, 36-38).•
